tag:blogger.com,1999:blog-85188981269461824832024-03-12T19:07:29.664+01:00KonfrontacijaAnonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.comBlogger41125tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-88933258148083657322017-04-13T11:09:00.001+02:002017-04-13T11:09:56.684+02:00Творза<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Ухвате те, не знаш зашто, стрпају у ћузу,<br />
Навуку ти униформу или блузу,<br />
Стално тестирају и пребројавају,<br />
Седиш у потиљак, испирају ти мозак.<br />
<br />
Мало се опиреш, ниси то заслужио,<br />
Као тигрић у кавезу бесно на све режиш,<br />
Искусни кажу полако биће све у реду,<br />
Проћи ће те, само још мало да одлежиш.<br />
<br />
Они старији ти лупају клемпе,<br />
Јебига трпиш није што волиш,<br />
Мада кап понекад прелије чашу,<br />
Па неког за заслуге свих избодеш.<br />
<br />
Онда се на тебе окоме праведни чувари,<br />
Налупају те јако, одрежу ти казну,<br />
Ко да ниси довољно кажњен,<br />
Самим тим што си ту.<br />
<br />
Са чуварима и пајтосима, неко има среће, а неко не,<br />
Па неко прође ко у бањи, а неком се отегне,<br />
са продужецима и пеналима, све на ред,<br />
и са црвеним картоном изађе раније,<br />
(Ко ономад <a href="https://www.facebook.com/alexajankovic?fref=ts" target="_blank">Алекса</a>) ногама напред.<br />
<br />
Па опет провере и контроле,<br />
Тестови, испитивања, пребројавања,<br />
То важи за све осим за дилера,<br />
Који вредно ради свој посо и не боји се срања.<br />
<br />
И тако ти прође двадесет година,<br />
Успут и неки занат изучиш,<br />
Да можеш сутра да имаш за пању,<br />
А да не дрхтиш сваки пут кад сирењу чујеш.<br />
<br />
И после свега, кад те пусте на улицу,<br />
Мозак ти је тако испран,<br />
Да се ко куче радујеш кад добијеш позив,<br />
Да се окупите ти и твоји пајтоси за који дан.<br />
<br />
Па се обрадујеш разредној, изљубиш са директором,<br />
Па би о некадашњим догодовштинама до јутра срао...<br />
Просто би онај мали тигар, какав си био,<br />
Пљунуо тебе дебелог моржа, какав си постао.<br />
<br />
После тог срања вратиш се кући,<br />
Сам видиш да си смрад, не треба ти бољи доказ,<br />
У мемљива четири зида, чекаш следећу годишњицу матуре,<br />
И завидиш Алекси који је имао муда и образ.</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-49213871192335254502017-04-13T11:06:00.002+02:002017-05-03T11:05:36.411+02:00Голубија песма<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Због тебе голубице шопинг заволех<br />
И дуге шетње по моловима,<br />
И на мрежи пратим шта пишу<br />
Ликови које сматрам воловима.<br />
<br />
Кад видим с неким другом да причаш<br />
Ја све остављам и одмах дотрчим,<br />
Вук Мандушић ми није раван<br />
Када му се у лице унесем и љубазно намрчим.<br />
<br />
Због тебе користим и друштвене мреже<br />
И ту сам "пријатељ" с гомилом кретена,<br />
Све што тебе занима читам<br />
Шта кажу Зораннах, Стоја и Лепа Брена.<br />
<br />
Пратим искомплексиране мангупе због тебе<br />
на инстаграму, и бубуљичаве клинке,<br />
Како селфијима просе за за парче пажње<br />
Скривајући се испод дебелих слојева манира и шминке.<br />
<br />
И мрско ми све то, морам да признам<br />
то радим само да будем сигуран,<br />
Да ти голубице не приђе неки шљам<br />
И не узнемири нежни голубији сан.<br />
<br />
А тебе баш као да је брига за све<br />
Посматраш све са висине шестог спрата,<br />
Док ја гледам у твојих тринаест у чуду;<br />
И питам се како је то ужасно, а опет дивно, бити тата.</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-3705161067667115162016-08-30T12:30:00.000+02:002016-08-30T13:12:23.919+02:00Lečenje Milutinom<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Još samo da završim ovu proceduru, pa mogu da odmorim. Poslednjih nedelju dana spavam po četiri sata dnevno i osećam se iscrpljeno. Živci su mi kao strune. Samo još ovo i na konju sam.<br />
<br />
U tom trenutku moje duševne napetosti, jedan krik mi sledi krv u žilama:<br />
<br />
- TATAAAAAAAAAAAAAA!<br />
<br />
Unezveren se okrenem i skočim, ne znajući ni gde ni šta, očekujući da vidim nekog bez ruke ili pola lica, ili da je neko ispao kroz prozor.<br />
<br />
Umesto toga, Milutin mi pritrči zadihan, krajnje ozbiljnog lica.<br />
<br />
- Tata, moraš da mi odgovoriš. Da li je jača pirana ili hijena?<br />
<br />
Pauza od par minuta da shvatim šta se dešava. Pirana? Hijena? Levo oko opet samo od sebe žmirka. Niko nije mrtav, pao kroz prozor ili ostao bez ruke. Diši, diši polako, još diši. Dobro je. Ramena mogu da se opuste. Želudac može da smekša. Obrve da se spuste. Kosa, ovo malo što je ostalo, takođe.<br />
<br />
- Sine, ljubim te u tih tvojih šest godinica, jel možeš sledeći put da mi pošalješ email, vidiš kako se tata potrese kad se radi o tako fundamentalnim temama.<br />
<br />
- A?<br />
<br />
- Samo kažem da treba malo tiše da pričaš kad tata radi.<br />
<br />
- A dobro. Hoću tata.<br />
<br />
Ja nastavljam da radim, pokušavam da pohvatam konce koje sam ispustio tokom ovog desantnog napada. Ne ide mi u glavu kako sam hteo ovo da povežem. Mora da sam imao neku ideju koje sad ne mogu da se setim, a možda sam bio nešto prevideo ranije.<br />
<br />
Milutin uporno stoji pored mene. Odlučim se da vidim šta hoće, računam tako će brže da ode.<br />
<br />
- Šta si me ono pitao sine?<br />
<br />
- Ko je jači, hijena ili pirana?<br />
<br />
- Ne znam.<br />
<br />
- Kako ne znaš, pa ti sve znaš! nasmeja se iskreno desnim obrazom.<br />
<br />
- Izvini Milutine, zaboravio sam bio koliko imaš godina. Naravno da sve znam. Evo, jača je hijena.<br />
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIgMN4fKQYs7JF0-TzUDyhdwAsGSHaiIj1smxw9wZH4YAykxSyWXkDjNsNp7eDaV7AA4uJkc3fY7hyphenhyphenwv_-8sEDWBF2VPh1V1roY5HPH-Px92LrKQmCQc-r2fClPPTl5N6AeBtx8Q2A/s1600/hyena-story-1-3.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIgMN4fKQYs7JF0-TzUDyhdwAsGSHaiIj1smxw9wZH4YAykxSyWXkDjNsNp7eDaV7AA4uJkc3fY7hyphenhyphenwv_-8sEDWBF2VPh1V1roY5HPH-Px92LrKQmCQc-r2fClPPTl5N6AeBtx8Q2A/s320/hyena-story-1-3.jpg" width="320" /></a>- A što hiijena?<br />
<br />
- Zato što ona ima dvadeset kila, a pirana je malecka. A osim toga, pitanje nije na mestu, jer hijena živi na zemlji a pirana pod vodom.<br />
<br />
- A šta ako se sretnu negde?<br />
<br />
- Pa otkud znam šta!!! Eto, u tom slučaju doći će Drakula-Frankenštajn-Hulk-Bata-Živojinović-Van-Dam i pošešće oboje!!!<br />
<br />
Mita stoji pored mene i gleda me u oči nezadovoljan.<br />
<br />
- Izvini sine, spuštam ja loptu i češkam nos, jel mogu samo da završim ovo što radim pa ćemo da nastavimo o tim ozbiljnim temama.<br />
<br />
- Dobro tata, reče veselo i nastavi da stoji pored mene.<br />
<br />
Konci. konci, gde su mi konci. Sad su bili tu. Okrećem se oko sebe, svi delovi su tu, ali nekako nepovezani. Nije mi ovo malopre ovako izledalo. Prođe jedno pet minuta u tom traženju. Milutin uporno stoji.<br />
<br />
Dobro, mislim se, da vidimo koliko ćeš da izdržiš. E moj Milutine, mogu ja ovako da radim danima, ne smetaš mi ti ništa. Jedno sam radio skoro četrdeset sati bez odmora. Jednom tako nisam spavao četiri dana. Doduše bio sam malo mlađi. Dobro, nije baš malo.<br />
<br />
Gledam ja onu proceduru, gleda ona mene. Konci nikako da se nađu u mojim rukama, ko da ih je Milutinova pirana pojela. Ili hijena. Prođe tako jedno deset minuta, a meni se u glavi umesto baze podataka i optimizacije bore hijena i pirana. I čas pobedi jedna, čas druga.<br />
<br />
Totalni kolaps. Odlučim se da taktički neopozivo kapituliram. Skupim one papire, zatvorim laptop, sednem prema Milutinu.<br />
<br />
- Dobro sine, gde smo ono stali.<br />
<br />
- Pa kod pirane i hijene, ko je jači?<br />
<br />
- Da vidimo ovako. Pošto pirana živi u reci, a hijena na suvom, onda moramo da nađemo mesto gde će se one sresti da bi odmerili snage.<br />
<br />
- Pa kad hijena dođe da pije vodu.<br />
<br />
- Drugi i malo veći problem, hijene žive u Africi, a pirane u Južnoj Americi. Između njih ima deset hiljada kilometara.<br />
<br />
- Mogu da se sretnu u zoološkom vrtu.<br />
<br />
- Dobro, i kad se sretnu imamo dve mogućnosti, ili će hijena da upadne u akvarijum sa piranom pa će pirana da je pojede, ili će pirana da ispadne iz akvarijuma ispred hijene pa će nju hijena da pojede. I kako ćemo da utvrdimo ko je jači?<br />
<br />
- Jača je hijena.<br />
<br />
- Otkud sad to?<br />
<br />
- Ona smrdi bljak, nema šanse da će pirana da je pojede. A pirana je dobra za jelo. A i sam si malopre reko da je hijena jača.<br />
<br />
- Hmprf... dobro, rekao sam.<br />
<br />
Još ne vidim likovanje karakteristično za pobednika. Očekujem novi napad. Nema opuštanja.<br />
<br />
- Imam još jedno pitanje: ako se potuku, ko je tu dobar, a ko loš?<br />
<br />
- Što mora neko da bude loš?<br />
<br />
- Ako niko nije loš, onda se ne bi tukli, jel da?<br />
<br />
Ne znam odakle deci potreba da dele ljude, životinje i pojave na dobre i loše? Možda im je tako lakše da shvate otkud sukobi... a možda im je to i urođeno... jedan <a href="http://www.profil-knjiga.rs/knjige/Bozzji-jezik.sr.html" target="_blank">naučnik genetičar</a> reče da je smisao stvaranja kosmosa borba dobra i zla, i izgleda da Milutin to dobro oseća.<br />
<br />
- Tata, a zašto su pirane tako nekako besne?<br />
<br />
- Ma tako im je od malih nogu, govorim odsutno dok mi misli skreću na proceduru.<br />
<br />
- Pa one nemaju noge tata, sa polusmeškom primeti Milutin.<br />
<br />
- Ma ne mislim na prave noge, nego.... tako se kaže. Verovatno ih druge ribe mnogo zafrkavaju kad su male, ili su stalno gladne, ili ih stalno neko napada... pa onda tako celo detinjstvo provedu ljute i besne, i kad odrastu misle da su takve rođene, a ne da su takve postale... isto nekako kao kod ljudi, žrtva postaje grabljivac i pravi nove žrtve. Čekaj samo da vidim ovo.<br />
<br />
Gleda me Milutin i razmišlja. Strpljivo i pronicljivo. Možda misli o Janku iz predškolskog što dođe sa modricama od kuće pa glumi siledžiju, a svi vide da mu ne pristaje. I Milutin vidi. Možda će jednom Janko dobro izučiti tu ulogu, samo treba vremena i vežbe. A možda će mu život ponuditi i druge uloge... A možda sam preterao sa ovom lekcijom iz psihologije.<br />
<br />
Uporan je Milutin, jedan od upornijih ljudi koje znam. Tako je valjda kad ima starijeg brata koji lako pobere većinu slave za sebe, pa ovaj nema druge nego da se za preostale mrvice bori trudom i upornošću.<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhGWToxGm8l7k5_-wrpFMbpHbm4ni0jWSdphE0NFy3pGmR8Tv419l6Ruf2vWB0qO9ybAITrTdvASqS5sXK-3ggqp2lPND16_v5E_ecp-OBfhZPUKG8vfi9FhHv51sO1nVjpMrZBKiaq/s1600/20160528_134144.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhGWToxGm8l7k5_-wrpFMbpHbm4ni0jWSdphE0NFy3pGmR8Tv419l6Ruf2vWB0qO9ybAITrTdvASqS5sXK-3ggqp2lPND16_v5E_ecp-OBfhZPUKG8vfi9FhHv51sO1nVjpMrZBKiaq/s320/20160528_134144.jpg" width="180" /></a><br />
- Sine, kažem, tata je jako, jako umoran, a sunce samo što nije zašlo, ajde da ga poslušaš nešto.<br />
<br />
- Šta tata? - očekuje da ga zamolim da ode da mogu da radim.<br />
<br />
- Ajde idi donesi ono što je ostalo od sladoleda, da se popnemo na kućicu na drvetu i da gledamo zalazak sunca.<br />
<br />
- JEEEEEEEEEE... otrča Milutin sa sjajem u očima koji samo imaju pobednici posle teških bitki.<br />
<br />
<br />
<br />
Zaboravi čovek šta je bitno. Pogotovo kad to ima pored sebe.<br />
<br />
Pogotovo kad toga ima u izobilju.</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-71195532328029340062016-08-27T00:38:00.000+02:002016-08-29T13:44:44.840+02:00Tužna priča o tati i sinu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="background-color: white; font-family: inherit;">Ima jedna teorija koja se naziva teorija Životnog skripta, a koja kaže da većina ljudi ceo život žive svoja uverenja koja su stekli u detinjstvu. Kada na primer istrajavaju u nekom destruktivnom ili autodestruktivnom ponašanju, to je najčešće da bi udovoljili roditeljima. Sigurno ta teorija nije baš u potunosti tačna (a koja teorija jeste), ali hajde da vidimo šta je tu suština.</span><br />
<span style="background-color: white; font-family: inherit;"><br /></span>
<span style="background-color: white; font-family: inherit;">Kako deca donose odluke?</span><br />
<span style="background-color: white; font-family: inherit;"><br /></span>
<span style="background-color: white; font-family: inherit;">Pokušajte da iz dečije perspektive zamislite kako izgleda život. Imate pored sebe jednog ili dva boga, dva svemoguća stvorenja od kojih vam bukvalno zavisi život, i naravno želite da ispunite njihovu volju. A ti bogovi vas ponekad vole, a ponekad ne. </span><br />
<span style="background-color: white; font-family: inherit;"><br /></span>
<span style="background-color: white; font-family: inherit;">Ako vas vole, gledaće da vas nauče da je svet lepo mesto za život, da ste vi vredno biće, a za život će vas naučiti istinu La vita e bella (Život je lep).</span><br />
<span style="background-color: white; font-family: inherit;"><br /></span>
<span style="background-color: white; font-family: inherit;">Ako vas ne vole, vi ćete im uglavnom smetati, otaljavaće vas, kupovaće vam poklone samo da bi vas skinuli s vrata. Vaše uspehe pripisivaće sebi, a neuspehe vašim nesposobnostima da se uhvatite u koštac sa životom ili slabim karakterom ili drugim glupostima kojima iskompleksirani ljudi dokazuju svoju veličinu.</span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdbZXJNm_JyNgwuVW1af2Ch7gWmxNccAd5PMPHLv5Glj04DdKUWB5-arRwskAyQSq_pfb5PIBJD53pymKfd2KaNUW0iMdrWCguFfqaPiR8OP60PggloTO_Ldf3gZNWxhym63XohJV5/s1600/5736337053_e6cdb334e1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdbZXJNm_JyNgwuVW1af2Ch7gWmxNccAd5PMPHLv5Glj04DdKUWB5-arRwskAyQSq_pfb5PIBJD53pymKfd2KaNUW0iMdrWCguFfqaPiR8OP60PggloTO_Ldf3gZNWxhym63XohJV5/s320/5736337053_e6cdb334e1.jpg" width="320" /></a></div>
<span style="background-color: white; font-family: inherit;"><br /></span>
<span style="background-color: white; font-family: inherit;">E sad, tu je kvaka. Kada je neko veliki pa ima budalu koju mora da trpi, on nekako istrpi, jer zna da posle oblaka dolazi sunce. Dete od pet godina to ne zna i ti oblaci su njegova večnost, a to što smeta roditeljima tumači time da je on greška i da bi svet bio bolji da njega nema. </span><br />
<span style="background-color: white; font-family: inherit;"><br /></span>
<span style="background-color: white; font-family: inherit;">"E draga moja, da nisam morala da se udam zbog ovoga", a taj ovaj se ćutke igra pored njenih nogu i sluša, "sad bi ja imala karijeru i ne bih morala da radim u trafici kao slepica." Ovaj sluša i razume kako bi sve bilo bolje da se on nije rodio.</span><br />
<span style="background-color: white; font-family: inherit;"><br /></span>
<span style="background-color: white; font-family: inherit;">"Slušaj upišanko", reče veličina posle petog prilaska sina sa crtežom, "imam ja pametnija posla nego da se bavim tvojim brljotinama. Od mene zavisi da li će hiljadu i po ljudi primiti platu sledeći mesec." Upišanko je shvatio da ne treba da smeta, a tu noć se zaista upiškio. Sledećih nekoliko dana veliki tata nije hteo ni da ga udostoji pogleda.</span><br />
<span style="background-color: white; font-family: inherit;"><br /></span>
<span style="background-color: white; font-family: inherit;">Kažu da su okidači za suicid razni, od gubitka posla, razvoda, do slabih ocena u školi. Ali to su samo okidači. Osnova i pravi uzrok je uvek "smetanje" koje je dete protumačilo sasvim logično i zapamtilo: "da mene nema, sve bi bilo bolje...."</span><br />
<span style="background-color: white; font-family: inherit;"><br /></span>
<span style="background-color: white; font-family: inherit;">Đani Anjeli je živeo punim plućima, umeo je da ujutru pogleda mapu Evrope i da odabere zemlju u kojoj je sunčano da bi tamo otišao na ručak. Za njega kažu da je tvorac krilatice "dolce vita" (sladak život). <span style="line-height: 19.44px;">Njegove su bile najlepše žene na svetu, a voleo je među ostalima Ritu Hejvort i Lorin Bekol. Silvio Berluskoni je držao njegovu sliku na stolu. Bio je p</span><span style="line-height: 19.44px;">rijatelj familija Ruzvelt, Kenedi, Rokfeler i blizak Endiju Vorholu. </span><span style="line-height: 19.44px;">R</span><span style="line-height: 19.44px;">edovno se viđao sa Fidelom Kastrom, Mao Cedungom, Josipom Brozom, a jedan od njegovih najboljih prijatelja bio je Henri Kisindžer. Ah da, bio je vlasnik Fiata, Lancie, Ferraria, Juventusa i još koječega i kojekoga.</span></span><br />
<span style="background-color: white; line-height: 19.44px;"><span style="font-family: inherit;"><br /></span></span>
<span style="background-color: white; line-height: 19.44px;"><span style="font-family: inherit;">Taj Đani je imao sina Eduarda koji je kao i svaki sin jako voleo da provodi vreme sa tatom. Ali to se nije događalo. Tata nije imao vremena za sina, bio je zauzet poslovima i slatkim životom. Više od svega želeo je da ga tata vodi na utakmicu Juventusa. I tata kao vlasnik kluba nije propuštao nijednu utakmicu, ali je sebi birao drugo društvo. Jednom, negde oko Eduardovog 12tog rođendana, tata mu je obećao da će ga voditi na utakmicu Juventusa. Eduard se danima radovao tome, ali tata se u zakazano vreme nije pojavio. Nije se ni javio. Ni dao objašnjenje. Ni izvinio. Ništa. Kao da nije imao kome.</span></span><br />
<span style="background-color: white; line-height: 19.44px;"><span style="font-family: inherit;"><br /></span></span>
<span style="line-height: 19.44px;"><span style="font-family: inherit;"><span style="background-color: white;">U gimnaziji je Eduardo bio najbolji, ali tata to nije primećivao. Onda je nastavio školovanje na Prinstonu, ali u jednom trenutku nije imao snage da nastavi. Šta god da uradi zna da će tata biti nezadovoljan. Zato je pokušao da pridobije tatinu pažnju na dru</span><span style="background-color: white; font-family: inherit;">ge načine. Odao se porocima, najviše opijatima i alkoholu. Pratili su ga skandali. Otišao je u Indiju. P</span></span></span><span style="background-color: white; font-family: inherit;"><span style="line-height: 18.48px;">očeo se zanimati za istočnjačke religije. U Iranu je upoznao </span><span style="line-height: 18.48px;">Ajatolaha Hamneia i nešto kasnije </span><span style="line-height: 18.48px;">je na njegov nagovor prešao u Islam.</span></span><br />
<span style="background-color: white; line-height: 19.44px;"><span style="font-family: inherit;"><br /></span></span>
<span style="background-color: white; line-height: 19.44px;">Sve to je nanosilo štetu ugledu porodice, a najviše štetilo ugled tate Đanija. I ovaj je počeo da se pita da li je on nešto pogrešio.</span><br />
<span style="background-color: white; line-height: 19.44px;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1ifXqDfT70NvDzAlSeEVk-4Hs7Rkd3Bsh5djqq2SWeo7C4YjPAccPHBARked9y7LugnBCM4lRogywHDfkAPl5HCryF-27icoMGHqcQRqKRFcldjmZldySnlRfXpH6MWkInqz1AmzL/s1600/edu.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1ifXqDfT70NvDzAlSeEVk-4Hs7Rkd3Bsh5djqq2SWeo7C4YjPAccPHBARked9y7LugnBCM4lRogywHDfkAPl5HCryF-27icoMGHqcQRqKRFcldjmZldySnlRfXpH6MWkInqz1AmzL/s1600/edu.jpg" /></a></div>
<span style="background-color: white; line-height: 19.44px;"><br /></span>
<span style="background-color: white; line-height: 19.44px;">Jednog dana, Eduardo je izašao iz auta na jednom mostu u blizini Torina i preskočio preko ograde. Ne zna se okida<span style="font-family: inherit;">č, zna se samo uzrok.</span></span><br />
<span style="background-color: white; line-height: 19.44px;"><span style="font-family: inherit;"><br /></span></span>
<span style="color: #272727; font-family: inherit;"><span style="background-color: white; line-height: 19.44px;">U životu treba imati dobrog oca.</span></span><br />
<span style="color: #272727; font-family: inherit;"><span style="background-color: white; line-height: 19.44px;"><br /></span></span>
<span style="color: #272727; font-family: inherit;"><span style="background-color: white; line-height: 19.44px;">Ako ga nema treba odabrati novog.</span></span><br />
<span style="color: #272727; font-family: inherit;"><span style="background-color: white; line-height: 19.44px;"><br /></span></span>
<span style="color: #272727; font-family: inherit;"><span style="background-color: white; line-height: 19.44px;">Jer na kraju uglavnom bude volja njegova.</span></span><br />
<span style="background-color: #fbfbfb; color: #272727; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif; font-size: 12.96px; line-height: 19.44px;"><br /></span>
<span style="background-color: #fbfbfb; color: #272727; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif; font-size: 12.96px; line-height: 19.44px;"><i>foto: Lazar Slavković</i></span></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-22759214195987009212016-08-11T10:22:00.000+02:002016-08-11T10:22:29.191+02:00Muka mi je<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Od poluistina i polulaži,<br />
od crva koji se njima hrane,<br />
<br />
od poluratova i poluljudi,<br />
od predatora koji nas brane.<br />
<br />
Od pičkica koje se kurče,<br />
od muškarčina bez muda,<br />
<br />
od junaka što se povlače,<br />
od pametnijih što popuštaju,<br />
svima, uvek i svuda.<br />
<br />
Od pobednika bez uspeha,<br />
od grešnika bez greha,<br />
<br />
od alkosa, njihovog boga baha,<br />
i neizbežnog im vlasnika straha.<br />
<div>
<br /></div>
Od budala sa diplomom,<br />
i pesnika bez ideala,<br />
<div>
od mirotvoraca ratnih profitera,<br />
od politički korektnih slina,<br />
<br />
od vukova u jagnjećoj koži,<br />
i jagnića sa vučijim silikonima.</div>
<div>
<br /></div>
Od autoriteta bez čvrstine,<br />
od pravednika bez časti,<br />
od mladosti bez bunta,<br />
od starosti bez iskustva,<br />
od ljubavi bez srca,<br />
od osmeha bez osećanja,<br />
od obraćenika bez pokajanja.<br />
<br />
Od ljudoždera vegana,<br />
od rasiste bez klana,<br />
od heroja bez mana,<br />
od radosti bez elana.<br />
<br />
Od ludaka bez dijagnoze,<br />
od političke vremenske prognoze.<br />
<br />
Kad se marioneta pretvara da je vlast,<br />
i smireni pobesne ako im se pomene čast,<br />
muka mi je kad se gnjida pretvara da je vaš,<br />
e muka mi je, baš<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-23827946334444733032016-08-09T12:38:00.001+02:002016-08-09T12:38:07.980+02:00Srećne i nesrećne porodice<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: right;">
<i>Sve srećne porodice liče jedna na drugu, </i></div>
<div style="text-align: right;">
<i>svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način. </i></div>
<div style="text-align: right;">
<i><br /></i></div>
<div style="text-align: right;">
<i>LN Tolstoj</i></div>
<br />
<br />
Meni se nekako čini da su i nesrećne porodice slične, da i one imaju nešto zajedničko. Ali pre nego što se usudim da protivurečim velikom piscu, hajde da vidimo šta to čini srećne porodice srećnima, a nesrećne nesrećnima.<br />
<br />
Srećne porodice karakteriše ljubav, a ona je posledica poverenja i poštovanja. Posledica ljubavi je zdravo zajedništvo, što znači da srećne porodice ostaju kontaktu zato što njihovi članovi to žele.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgvG2v0gJALqh2P-veb7W66R4QEc8rjymXvSFU60JFGhu9Po-JpE8tuCwwrgqojWr7ZEZwuX-hBEk9ZHmZ2jcYosFgRKu1vOK6lpcjOA1Eezo07gLxMFDu7aoI_IlePtfE5-N1uXIlV/s1600/nogice.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="238" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgvG2v0gJALqh2P-veb7W66R4QEc8rjymXvSFU60JFGhu9Po-JpE8tuCwwrgqojWr7ZEZwuX-hBEk9ZHmZ2jcYosFgRKu1vOK6lpcjOA1Eezo07gLxMFDu7aoI_IlePtfE5-N1uXIlV/s640/nogice.jpg" width="640" /></a></div>
<br />
Srećne porodice se prepoznaju po tome što njihovi članovi vole jedni druge i to pokazuju jedni drugima. Deca srećnih porodica se osećaju bezbedno, a roditelji ih odgajaju u atmosferi odgovornosti koja je neodvojivo povezana sa atmosferom ljubavi.<br />
<br />
Nesrećne pak porodice karakterišu strah i nesloga i njihovi članovi jedva čekaju da odu. Čak i kada se nesrećna porodica drži na okupu, to je samo zato što se njeni članovi boje osamostaljenja.<br />
<br />
Članovi nesrećnih porodica se ne vole međusobno, a teško da vole i sami sebe. Niko ih tome nije naučio.<br />
<br />
Roditelji srećnih porodica svojoj deci poručuju da ih vole, da su vredna i sposobna ljudska bića.<br />
<br />
Roditelji nesrećnih porodica svojoj deci poručuju da ne vrede dovoljno, da moraju da ispune određene uslove pa će onda vredeti. Uz to im poručuju i da su nesposobni da se uhvate u koštac sa životom, da je svet jedno opasno mesto i da ne treba da veruju drugima.<br />
<br />
Deca nesrećnih porodica odrastaju u strahu i grade svoje zidove. Zidovi prvo štite, a onda sputavaju.<br />
<br />
Deca srećnih porodica imaju izbor, deca nesrećnih porodica ne vide da ga imaju.<br />
<br />
...<br />
<br />
Deca srećnih porodica su srećna, deca nesrećnih porodica su - nesrećna.<br />
<br />
Integrisane zajednice integrisanih ljudi čine srećne porodice. Integritet je sinonim za čestitost. Srećne porodice su dakle i čestite.<br />
<br />
Nesrećne porodice su samo nesrećne.<br />
<br />
Čija je odgovornost za stanje u porodicama?<br />
<br />
Deca srećnih porodica kažu da su njihovi roditelji zaslužni što je njima dobro.<br />
<br />
Roditelji nesrećnih porodica kažu da su njihova deca kriva što je njima loše.<br />
<br />
...<br />
<br />
Sve porodice liče jedna na drugu.<br />
<br />
Sve srećne su srećne zato što u njima ima ljubavi, sve nesrećne su nesrećne zato što u njima nema ljubavi.<br />
<br />
Ne morate mnogo da analizirate, samo oslušnite šta članovi porodice pričaju jedni o drugima: da li su drugi krivi ili su zaslužni.<br />
<br />
I tako je u svim porodicama.<br />
<br />
I tako je sa svim roditeljima.<br />
<br />
... bez obzira da li govorimo o tatama, direktorima ili premijerima.<br />
<br />
<br />
<em style="background-color: white; color: #5f4f4a; font-family: "Source Sans Pro", sans-serif; font-size: 13.3333px; line-height: 22.4px;">Photo: </em><span style="color: #5f4f4a; font-family: Source Sans Pro, sans-serif;"><span style="font-size: 13.3333px; line-height: 22.4px;"><i>https://ev100.ee</i></span></span></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-13687120280582351312016-06-15T16:04:00.000+02:002016-06-15T23:01:46.051+02:00Makeup-less<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Ko god da je čuo za rock&roll, teško da ne zna za grupu Black Sabath, a ako zna, onda je sigurno čuo njihovu daleko najpoznatiju pesmu Paranoid.<br />
<br />
Kakve veze ima Paranoid i šminkanje?<br />
<br />
Interesantna je priča o nastanku te pesme.<br />
<br />
Pesma u početku nije ni bila planirana. Kako Gizer Batler, basista grupe u to vreme kaže, Paranoid je nastao iz potrebe da se popuni tro-minutna praznina na ploči. On je na brzinu napisao stihove, Toni je smislio rif, a <a href="http://www.songfacts.com/detail.php?id=544" target="_blank">Ozi je otpevao čitajući</a>. Sve to je trajalo par sati.<br />
<br />
Evo kako je to ispalo:<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/cNdB5-A9O7g/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/cNdB5-A9O7g?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<br />
Postavlja se pitanje: kako je pesma, kojoj su posvetili ubedljivo najmanje vremena, postala njihov ubedljivo najveći uspeh?<br />
<br />
Na to pitanje, postoji samo jedan odgovor: Autori nisu bili opterećeni visokim očekivanjima, pa je ono što su napravili bilo jednostavno ono što su osećali u tom trenutku. Nisu se zamarali pitanjima šta će ko da kaže ili koliko će im para pesma doneti, pa zato i nisu imali potrebu da je šminkaju. U toj pesmi oni su prikazali svoje pravo lice, oslobođeno od svakog licemerja javnog nastupa.<br />
<br />
Isto je sa ostalim ljudima.<br />
<br />
Ako se opterećujemo tuđim mišljenjima, neretko malicioznim, ako se vodimo tuđim vrednostima, neretko sukobljenim, ako se oganičavamo tuđim strahovima, neretko iracionalnim, ako povlađujemo tuđim očekivanjima, neretko sebičnim, za naše delo ostaće nam suštinski samo par procenata uložene energije, a ostalo ćemo potrošiti na adaptiranje zahtevima sa strane. Tako dobijemo vrlo tanak priozvod sa nekoliko slojeva šminke. I čudimo se kako slabo ide prodaja.<br />
<br />
Ulepšavanje je uvek povlađivanje tuđim očekivanjima. Poznajem žene koje kažu da se bolje osećaju kada se našminkaju, ali ni jedna od njih ne sedi našminkana kući sama, već se šminkaju isključivo pred druženje sa drugima.<br />
<br />
Osnovna podloga za šminku je strah. Strah da nismo dobri takvi kakvi jesmo i da nas drugi neće prihvatiti. Taj strah potrošačka kultura dodatno diže u nebesa (budite vitki, lepi, atraktivni...) jer samo iskompleksirani potrošač je dobar potrošač.<br />
<br />
Ako budemo radili uz strah, sve što radimo biće samo dobro našminkano. I time nećemo biti zadovoljni ni mi, a ni drugi.<br />
<br />
Zato budite ono što jeste, bez ulepšavanja. Nemojte se kriti iz šminke, poza i manira.<br />
<br />
Sve što radite, radite najpre za svoje zadovoljstvo.<br />
<br />
I sve što uradite biće hit!</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-9176908624801660772016-06-15T13:52:00.001+02:002016-06-15T13:52:09.023+02:00Hey You<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="font-family: Arial, Helvetica, sans-serif; margin: 0px; padding: 0px;">
<div class="l_title" style="font-family: 'Trebuchet MS'; font-size: 13px; font-stretch: normal; font-weight: bold; margin: 15px 10px 12px; padding: 0px 0px 0px 10px;">
<h2 class="lyric-song-head" style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 22px; font-stretch: normal; margin: 0px; padding: 0px;">
<a class="song-page-conthead-link" data-tracking="["Meta","Lyrics","ArtistName"]" href="http://www.lyricsfreak.com/p/pink+floyd/" style="color: #ef0000; margin: 0px; padding: 0px; text-decoration: none;">Pink Floyd</a> – Hey You</h2>
</div>
</div>
<div class="lyrictxt" id="content" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: url("txtstripes_large.gif"); background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; color: #474747; font-family: Arial, sans-serif; font-size: 17px; font-stretch: normal; line-height: 30px; margin: 10px; min-height: 598px; padding: 0px 10px;">
Hey you out there in the cold<br />
Getting lonely getting old<br />
Can you feel me?<br />
Hey you standing in the aisles<br />
With itchy feet and fading smiles<br />
Can you feel me?<br />
Hey you don't help them to bury the light<br />
Don't give in without a fight.<br />
<br style="margin: 0px; padding: 0px;" />
Hey you out there on your own<br />
Sitting naked by the phone<br />
Would you touch me?<br />
Hey you with you ear against the wall<br />
Waiting for someone to call out<br />
Would you touch me?<br />
Hey you, would you help me to carry the stone?<br />
Open your heart, I'm coming home.<br />
<br style="margin: 0px; padding: 0px;" />
But it was only fantasy.<br />
The wall was too high,<br />
As you can see.<br />
No matter how he tried,<br />
He could not break free.<br />
And the worms ate into his brain.<br />
<br style="margin: 0px; padding: 0px;" />
Hey you, out there on the road<br />
Always doing what you're told,<br />
Can you help me?<br />
Hey you, out there beyond the wall,<br />
Breaking bottles in the hall,<br />
Can you help me?<br />
Hey you, don't tell me there's no hope at all<br />
<b>Together we stand, divided we fall.</b></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-3563927535084814512016-01-15T14:09:00.000+01:002016-01-31T20:34:04.078+01:00Novosadska priča<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<i>Priča o odrastanju, učenju i prilikama, zasnovana na istinitim događajima</i><br />
<br />
<br />
Predugo je to trajalo da bi iko nomalan mogao da izdrži. A on je trpeo i izdržavao.<br />
<br />
Nisu pomagali razgovori sa učiteljicom, psihologom, roditeljima, školskim policajcem, direktorom. Posle godinu dana su promenili školu, ali su se maltertirnja nastavila. Ponekad bi kući došao bez patika, ponekad bez pantalona. Više puta se upiškio od batina. Kada prođe samo sa modricama to je bio dobar dan.<br />
<br />
Čopor, ko i svaki te vrste imao je vođu, a vođa, ko i svaki te vrste, imao je svoje strahove i taj nedostatak lečio surovošću prema drugima.<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
Tata je dugo razmišljao šta da radi. Davno je prestao da se uzda u mehanizme sistema. Sa roditeljima nasilnika se nije moglo razgovarati, bar ne jezikom kojim je on govorio.<br />
<br />
Više puta mu je došlo da "uzme stvar u svoje ruke", ali je znao da bi time problem načinio još većim. Znao je da nasilje rađa nasilje, ali je znao i da se problem rešava tamo gde je nastao. I još da problem ne može da reši niko drugi sem onoga čiji je problem. Od svega toga je imao konfuziju u glavi.<br />
<br />
A onda su jednog dana rešenje ponudili sami nasilnici.<br />
<br />
Više puta, batinanje se dogodilo u dvorištu njihove porodične kuće, pa su nasilnici bili prestali da gledaju da li je iko prisutan pre nego što nagrnu.<br />
<br />
Toga dana sin je bežeći od rulje utrčao kroz kapiju, a odmah za njim i vođa. Ostali su trčali desetak metara za njima. Sasvim dovoljno da tata, koga obojica nisu videli jer je sagnut tu pored radio nešto oko kola, ustane i zatvori kapiju. Svi su bili zatečeni: ostali koji su dotrčali do kapije, vođa, sin i par zastalih prolaznka. Kao da je vreme stalo, gledali su u tatu čekajući šta će da se dogodi.<br />
<br />
Tata je znao da ne sme predugo ostati na sceni. Čvrsto je rukom stegao kapiju i rekao:<br />
<br />
- Fer borba jedan na jedan!<br />
<br />
Vođa je bio višlji, jači i svakodnevnim "treninzima" neuporedivo spremniji za tuču. Sudeći prema tim materjalnim merilima jednačine bio je viđen za pobednika. Ali potomci Cerskih ratnika znaju da se u toj jednačini kriju i druge varijable.<br />
<br />
Kontranapad je bio munjevit.<br />
<br />
Vođa, iako vidno jači, sada nije imao komfor čopora na koji je bio navikao. Za protivnika je imao dečaka osicu koji je tri godine trpeo torturu i sada pokušavao da sve naplati za tri minuta.<br />
<br />
Nepripremljen za ovakav sled događaja, brzo je pao na zemlju. Njegovi sledbenici, takođe zatečeni, stajali su poluotvrenih usta i nisu ni pokušali da mu pomognu. Nije bilo potrebe da tata onako čvrsto steže kapiju.<br />
<br />
Kada je glava nemoćnog silnika počela ritmično da udara u krvlju poprskan beton, tata je opet osetio da treba da stupi na scenu.<br />
<br />
- Sine. Dosta je bilo.<br />
<br />
Osvetnik je odmah poslušao i sam znajući da se borba već završila. Tata je otvorio kapiju i glavom dao znak pripitomljenom čoporu da iznese svoga vođu.<br />
<br />
Toga dana batinanje je prestalo.<br />
<br />
Posle nekoliko dana pojedini članovi ove bande su počeli da se javljaju dečaku kada bi ga sreli na ulici. Prvo je mislio da je to provokacija. Onda su i ostali počeli da mu se javljaju, a na kraju i sam vođa. Kasnije bi čak njih dvojica tu i tamo razmenili par reči kada se sretnu u gradu.<br />
<br />
Dečak je onoga dana naučio bitne lekcije o poštovanju i samopoštovanju. Neke stvari u životu dobiješ besplatno, a neke moraš da zaslužiš.<br />
<br />
Nije mnogo prošlo kada su se neki članovi bande počeli odvajati i ponašati čudno u očima okoline. Prestali su da se bave maltretiranjem drugih i počeli da idu u školu. Direktor škole je to iskoristio da pokaže ko je glavni, pa je jednog od njih isterao iz škole za primer. Pošto svakako nije voleo učenje taj je počeo da pomaže na obližnjoj građevini.<br />
<br />
Dok je dečak jednom prolazio pored građevine na kojoj je video poznato lice, sada znojavo i prašnjavo, a oku dosta prijatnije nego ranije, razumeo je da su životi svih ljudi povezani na neki nedokučiv način, ali i da je tata bio u pravu što se tiče samostalnosti. Svoje granice moraš postaviti i čuvati sam. Svoje probleme moraš rešavati sam. Drugi mogu da pomognu oko problema i granica, ali ne i da rade umesto tebe.<br />
<br />
Poslednje zaključak vezan za ove događaje, došao je dosta kasnije, i od dečaka napravio odraslog čoveka.<br />
<br />
Nije mogao da odredi ko je bio zaslužniji za taj zaključak: onaj događaj pored kapije, tata ili Dostojevski koga je upoznao u srednjoj školi. Banda se već bila raspala, a par bivših članova bande postali uzorni mladi ljudi, i pored zamki ulice i očeva alkoholičara.<br />
<br />
Šetajući se jednog sunčanog dana sa devojkom na Štrandu, susreo je jednog od njih. Ovaj se igrao sa svojim dvogodišnjim detetom. Razmenili su poglede pune poverenja, ne jednih u druge, već u život koji im je na čudesan način ukrstio puteve.<br />
<br />
Ne postoje dobri i loši ljudi, postoje izgubljeni i nađeni.<br />
<br />
A Život svakom pruži priliku da se nađe, kao i ljude koji će mu pomoći u tome.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-50981812704271828292015-12-18T10:43:00.000+01:002016-09-06T12:49:26.976+02:00Konkurs za posao<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Neki dan upade Mile u ofis (tako zovemo baraku gde pijemo kafu), i onako znojav viknu: Daj brate da primimo nekog, polipsasmo ki graorčići na omorinu! Sedi brate, popij kafu, a ima i uz kafu, namigujem mu ja, zna da nismo popili onu što Aca dono kad se vraćao iz Vinče. Jesi normalan bre, imamo još 700 gajbica jabuka da utovarimo! Znam brate da ima, al kamion kreće sutra uveče, utovarićemo.<br />
<br />
Mile odmahuje rukom i ode svojim gajbicama. Nervira ga što smo mi seli da odmorimo. On je od onih što voli da zapne ko vo i da završi pre roka, a onda se oleši od rakije pa ga nema dva dana. Kad dođe posle dva dana ko da je bio u Vrnjačkoj Banji. Prosto se čovek odresetuje, što kaže moj mali.<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
Mada, baš smo opterećeni u poslednje vreme. Sve nešto hitno, za odma, za juče, Saško i ja prihvatamo jer ko zna dal će da bude sutra, a klijent kad ga jednom vratiš ode kod oni' prekoputa i posle se ne vraća.<br />
<br />
Rešimo mi tako da primimo još jednog, da malo podelimo poso, a i da odobrovoljimo Mileta. Ajd ko zna nekog poštenog da mu treba poso? Ne zna niko, ono što je vredelo već negde radi, a ono drugo po vazdan gleda ove zamlate u rijaliti i drogira se. Moraćemo reko' da damo oglas u novine. Nemojte da ste seljačine, kaže moj mali iz prikrajka dok čuka u onu spravu, dajte oglas u internet, sad se to tako radi.<br />
<br />
Damo mi <a href="https://poslovi.infostud.com/posao/Nosac-gajbica/Otac-i-Sinovi/63170" target="_blank">oglas</a>, i krene poselo...<br />
<br />
Jave se trojica.<br />
<br />
Prvog pozovemo na razgovor odma. On fin, uglađen, prekrstio noge ki glumac i sve mu onako jedna veđa viša kad sluša šta ja pričam. A ja se raspričao o firmi, te smo ovaki, te onaki, te imamo ove klijente, te one, sve tako kako mi moj mali reko da treba. On se razume u ti kompjuteri i sve zna kako se radi taj ej čar. I reko mi da na kraju pitam onako nonšarlantno: šta je vaša najbolja osobina?<br />
<br />
Ovaj ko iz topa: Ja sam perfekcionista!<br />
<br />
Šta reče? Kaže, perfekcionista. Ja razmišljam da nije nešto od onih što ne smeš da im kažeš ništa jer se odma ljute. Ili od onih što ti ti prete ako jedeš meso i hleb zajedno. Deder, objasni ti to meni malo.<br />
<br />
On kaže: Ja sam izuzetno pedantan u poslu. Ja kad bih uzeo da poređam ove vaše gajbice ja bih to radio tako prеcizno, da bi ste vi pali na dupe. Ne ko ovaj aljkavi ovde, pokazuje na Mileta dok ovaj radi, vidi kako mu se ono nakrivilo (jes mu jedna gajbica viri iz reda malo, ali daleko od toga da će da se sruši). A on diže prst onako važno i kaže: ili odradi posao <b>najbolje što možeš</b>, ili ga nemoj raditi uopšte!<br />
<br />
Kako reče "najbolje što možeš" meni pade mrak na oči. Setim se Pere koji je isto to pričao. Dok mi istovarimo po dva kamiona on ne istovari ni trećinu i samo nešto cvrcka i picka one redove gajbica. Pa se odmakne da gleda red sa strane ko da zida kuću. Jesi bre normalan, viko mu ja često, neće gazda odatle da jede, šta ga picaniš tako! A on kaže: baš me briga šta gazda kaže, bitno je da sam ja zadovoljan. A onda uzme nama da sere kako su naše gomile ukrivo o kako to ništa ne valja, i kako bi dobili otkaz da smo u Švabiji i tako to. Ajd što slabo radi, no što nama smeta. Jedva smo ga se rešili, daleko mu lepa kuća, a evo sad treba da primim opet takvog!<br />
<br />
Alo bre momak, jesi ti čitao oglas iz interneta, što ga moj mali metnuo, ne pravimo mi raketu za Mars pa da mora da bude sve u vinklu, mi bre samo slažemo gajbice. Nego aj ti lepo tamo prekoputa kod oni', čuo sam da njima baš taki ko ti trebaju.<br />
<br />
Uh, kud me na Peru podseti, ceo dan mi propade. Aj' dobro, da pričam dalje.<br />
<br />
Sutradan nam na razgovor dođe drugi. Prijatan čovek, don'o neku kesu punu kafe, ratluka i koječega. Ja opet 'nako ko što me mali naučio, i na kraju pitam za tu osobinu, a ovaj kaže: Ne razumem? Kako bre ne razumeš, šta je tebi najbitnije, što bi baš tebe trebali da primimo? Pa ne morate baš mene, sigurno ima dosta boljih... ali kad već pitate, meni je najbitnije da svi budu zadovoljni, e onda sam i ja zadovoljan.<br />
<br />
Lepo, konačno normalan čovek, pomislih. Al' ne da mi đavo mira, pa ga pitam dalje: A kako bi ti napravio da svi budu zadovoljni? Šta ako je neko nervozan, ako ga je žena iznervirala, ako se posvađao sa komšijom? E, ozari se ovaj, onda bih se ja potrudio da takvoga saslušam, da ga posavetujem, pa mu onda skuvam kaficu, pa opet red razgovora.... A poso bre, prekidem ga ja jer već mi ovo smrdi, ko će gajbice da nosi ako se vas dvojica po vas dan savetujete? A on, ko uvređen kaže: Pa molim vas, pa bitnije je valjda duševno zdravlje od nekakvih šugavih gajbica.<br />
<br />
Ma čije gajbice šugave, opet mi mrak na oči te skočim ja sa stolice, a ovaj na vrata. Mi svi bre ovde živimo od tih gajbica, namirujemo račune, ranimo decu i plaćamo im internet, a ti ćeš meni šugave... nisam mogao ceo dan da se smirim, još me više uznemirio nego onaj od juče.<br />
<br />
Razmišljam ja šta ću sa ovim trećim što se javio, pa se setim. Pozovem mog malog, ionako je to bila njegova ideja, nek on obavi taj razgovor. On srećan ko kuče.<br />
<br />
Dođe treći, sednu njih dvojica, a ja sa strane načuljio uši i k'o popunjavam neke račune.<br />
<br />
Moj mali sav važan, turio pred sebe onu spravu pa kako ovaj priča, a on sve nešto kucka s'obe ruke odjednom. Ispravio se i gleda ovog u oči, ozbiljan ko učitelj. A ovaj seo, što kažu ko u kafani, nije se ni očešljao, a na njemu neko poskupo al' iznošeno odelo. Samo se cipele sijaju, mož' da se ogledneš u nji'.<br />
<br />
Na kraju ga moj mali puta ono isto, a ovaj kaže: Imam mnogo dobrih osobina, ali najvažnije je to što sam vizionar! Šta reče, fisnu me nešto preko stomaka, okrenuh se al' se ne umešah. Moj mali nastavi: Objanite nam šta to konkretno znači. To znači mladiću, uspravi se ovaj u stolici po prvi put, da ja kad sad gledam, za dve godine ovde vidim regionalno distributivno čvorište voća i povrća za celi Balkan, a sve vas kao direktore koji voze mercedese!<br />
<br />
E tu sam već morao da se umešam. Čekaj bre prijatelju, a ko će da radi ako mi samo direktorujemo i vozimo mercedese? On kaže, za to ne trebate vi da brinete, to ću sve ja da organizujem kao glavni menadžer. Ma kakav bre crni menadžer, jesu tebi vrane mozak popile! Mi nismo raspisali konkurs za menadžera, nego za nosača gajbica!<br />
<br />
On ustade, reče nešto kako smo primitivni i kako se ne razumemo u biznis, i kako ne umamo da gledamo ispred sebe, i kako ćemo tako da tavorimo još dvesta godina, i štošta je još pričao, ali ga nisam slušao. Nije mi više bio interesantan ni on ni konkurs. Na kraju je sam izaš'o, nismo ga ni pogledom ispratili.<br />
<br />
A ja sam, hvala mu, konačno naš'o ono što sam tražio.<br />
<br />
Mali, reko', pusti tu spravu, evo ti rukavice, u onom limenom ormaru ti je moj stari kombinezon i cipele. Presvuci se i dođi da ti tata objasni šta treba da radiš...<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-26031610218155517722015-12-14T17:36:00.001+01:002016-01-31T21:50:37.205+01:00Znanje (ni)je roba<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Znači opet mi oni moji sa sela šalju radnu snagu, ko da ja štancujem radna mesta, a ne prekidače za šporet.<br />
<br />
Kako ti se ovo čita ova tvoja titula: Menadžer čega.... aaa, resursa. Auuuu! Lepo. I nisi došao zato što imaš vezu, nego zato što si završio školovanje na najboljem fakultetu. Lepo, lepo. Mada, što jednom rek'o moj deda, "ne završava se školovanje kad izađeš iz škole, već kad pomisliš da sve znaš." Kod nekih je to svejedno. Ma ne mislim na tebe.<br />
<div>
<br /></div>
Kažeš rođače da je znanje roba. I ja bi sad verovatno trebao da kupim tu robu i da je platim lepo. Dobro, neću da te ubeđujem, samo razmišljam naglas. Robu možeš da kupiš i da prodaš. Možeš da je uništiš ako ti se ne sviđa. A znanje? E, to je malo komplikovanje rođače. Uz znanje neizbežno ide i dodatak u obliku čoveka.<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
Da li je onda čovek roba? Razmisli sam. Ako ti prehrambena roba zaglavi na carini pa se pokvari, lako ćeš umesto u prodavnicu kamion oterati na đubrište ili istovariti svinjama. Šta ćemo sa čovekom koji slabije radi zato što ima problem? Koga ostavi žena? Kome se razboli dete? Hoćemo ga na đubrište?<br />
<br />
Meni sinko interesuje prvo kakav si ti čovek, pa onda kako radiš, pa tek na kraju šta znaš. Iskreno, nema neke koristi od tvog znanja ako si razmažen, svojeglav ili ako ne umeš sa ljudima. Ili ako si arogantan i bahat. Naravno da nisi, što se ljutiš, to ja samo onako.<br />
<br />
Vidiš, svaki čovek koga ja primim ovde je sutra potencijalni šef ili direktor. Zato me interesuje kakav si čovek, umeš li da opraštaš i da li su ti bitnije brojke ili ljudi. Ne razumeš? Evo ti primer: upravljaš timom od deset ljudi i zbog uslova na tržištu prihod ti padne tako da možeš da plaćaš samo sedmoricu. Šta radiš?<br />
<br />
Pretpostavljao sam da ćeš to reći, bolje da izgubiš trojicu, ali da ostali ostanu za punu platu isto tako motivisani. Stvar je u tome da kad imaš tim, imaš ljude koji ti veruju. I onda tim potezom gubiš i poverenje one sedmorice. Jeste, sačuvao si im platu, i onda oni ostaju da rade ne zbog tebe, nego zbog plate. Ako je tebi njihova plata bitna biće i njima. Što znači da ih zabole za tebe i tvoje probleme sa dužnicima i bankama. Što znači da će, ne raditi, nego ići na posao. I što znači da će otići čim im neko da pedeset evra više nego ti.<br />
<br />
Lako je danas naći radnike u Srbiji, ali shvati, poslu ne trebaju radnici nego timovi.<br />
<br />
Dakle rođače, ako hoćeš da učiš uči, ako hoćeš da radiš radi, a ako hoćeš da glumiš veliku facu onda glumi. A ako hoćeš da vodiš tim, onda prvo moraš da razumeš svoje ljude, da ih poštuješ i da im veruješ. Da uložiš u njega svoj trud, emocije i poverenje. Bez garancije da će ti se išta od uloženog vratiti, jer ako garancije tražiš, onda nisi uložio poverenje. I na kraju ono što je najvrednije, svoje vreme.<br />
<br />
Jer tim ti je kao šuma, za jedan dan možeš da je posadiš, ali da bude kvalitetna, treba joj dvadeset godina da poraste.</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-65192231471714961162015-11-20T10:47:00.002+01:002016-01-31T20:35:21.990+01:00This is Sparta!<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmV5DAL1GUjN2RFauZhY9sJdnMW0lC6DWJpN_sYCNwybfLtf7NP3x2XRobx1jR9QlWQmKVxLpIzyYJWTmvhS9sP3EtnWXZkdsF2mehZ69fgU7rzOZrHqwQhDZjEg-ytLFHMI8ibpiJ/s1600/5b26a97293a797d57a32ff135c48b17c-d2rzgfg.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmV5DAL1GUjN2RFauZhY9sJdnMW0lC6DWJpN_sYCNwybfLtf7NP3x2XRobx1jR9QlWQmKVxLpIzyYJWTmvhS9sP3EtnWXZkdsF2mehZ69fgU7rzOZrHqwQhDZjEg-ytLFHMI8ibpiJ/s200/5b26a97293a797d57a32ff135c48b17c-d2rzgfg.jpg" width="116" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">
Ako pogledamo nekadašnjeg spartanskog vojnika, možemo videti da je svaki od njih imao iste slabe tačke i da su sve bile sa desne strane. Desnom rukom je vojnik držao mač ili koplje, pa mu je to istovremeno bila i jača strana. Ali ako doleti strela sa te strane, mač nije baš od koristi, a nositi štit sa obe strane bilo bi malo ponižavajuće.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Iz tog razloga je spartanskom vojniku sa desne strane bio potreban drugi spartanski vojnik, koji je štitom štitio svoju levu stranu i desnu stranu vojnika do sebe. Na taj način obe strane vojnika su bile zaštićene, a da se ništa nije gubilo na funkciji ubojitosti. Takva vrsta organizacije se lako transformiše u defanzivnu ili ofanzivnu u zavisnosti od zahteva tržišta to jest konkurencije.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmRX66xZfRuaVOy28SHBjdrnFojT2fahu2i1uW3VI0rvfjbYQ85czsB9gUZfzOnRHU-Y2uDTF40ERcWTq4ldnnlJ4DOJbUKlwgvHipmwozGTtV0W7g-KqKfDY2_vED97SAXk8_O1ZB/s1600/3106973-4841789306-spart.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="161" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmRX66xZfRuaVOy28SHBjdrnFojT2fahu2i1uW3VI0rvfjbYQ85czsB9gUZfzOnRHU-Y2uDTF40ERcWTq4ldnnlJ4DOJbUKlwgvHipmwozGTtV0W7g-KqKfDY2_vED97SAXk8_O1ZB/s320/3106973-4841789306-spart.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Da ne pomislite da je ovakva situacija idealna pomenuću još jednu stvar: vojnik koji štiti desnu stranu istovremeno smeta, jer se često nalazi na putu mača koji bi da mlati oko sebe. Zato je potrebno razumevanje višeg smisla takve organizacije jer bez njega vojnik istrčava, i u želji da umlati što više mrskih mu neprijatelja obično i sam gine. </div>
<a name='more'></a><br />
<br />
U današnjem poslovnom svetu situacija je manje više slična... u stvari ista. Moraš da napadaš, ali moraš i da se braniš. Moraš da se povezuješ sa drugima, čak i kad ti oni smetaju... pogotovo kad ti smetaju. Gledaš da dobiješ bitku, ali ne po svaku cenu, jer ako dobiješ pogrešnu bitku lako možeš izgubiti rat.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFVf3l016i44W8A9VWjzFdqNk-JUVbVrngfndqQbgWFiS-AmV1wYhkNGPifHssTwSXefPWOm0hqpwgW4gL-pdpMiAxSO7VzMBfVcegp97aWiw47iS8fAbd2lSOkqrXvGwAUptFeyIp/s1600/this-is-sparta-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="184" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFVf3l016i44W8A9VWjzFdqNk-JUVbVrngfndqQbgWFiS-AmV1wYhkNGPifHssTwSXefPWOm0hqpwgW4gL-pdpMiAxSO7VzMBfVcegp97aWiw47iS8fAbd2lSOkqrXvGwAUptFeyIp/s320/this-is-sparta-1.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
Dobiti pravu bitku, to se zove efektivnost. Dobiti bitku sa što manje žrtava, to se zove efikasnost. Jedan princip ugrožava drugi. Ako preterate sa efektivnošću, napravićete super kvalitetan proizvod, koji treba svima, ali koji će biti preskup. Ako preterate sa uštedama pa zatvorite odeljenje korisničke podrške ili pošaljete manje vojnika na front... pogađajte.<br />
<br />
Dobiti pravu bitku je moguće sa pravim ljudima, a to nisu ni marsovci ni nadljudi sa IQ 160. Pravi ljudi su prosečno inteligentni, vredni ljudi koji shvataju jednu bitnu činjenicu: Da trebaju jedni drugima i kad su drugi različiti.<br />
<br />
Pogotovo kada su različiti.<br />
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-60073502187330631742015-06-07T00:09:00.000+02:002016-01-31T20:36:27.055+01:00Take on me<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<span style="text-align: justify;">Dugo mi nije bilo jasno kako se jedna pesma zarila u moje pamćenje toliko intenzivno. Nikad je nisam imao snimljenu. Nikad nisam čuo nijednu drugu pesmu te grupe. Nikad nisam slušao sličnu muziku. Ne znam ni šta reči znače. Ali opet, i kada je danas čujem posle trideset godina, obuzme me neopisivo lep, smiren i dubok osećaj spokojstva. </span></div>
</div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
Radi se o pesmi Take on me, grupe A-ha. Sama grupa je neka šminkerica, daleko od onoga što sam tada i kasnije u životu slušao, poput Flojda, Kičme i Azre. Nedavno sam odgledao spot i tokom gledanja pokušavao da provalim šta me je toliko dotaklo u pesmi. Džaba! U samoj pesmi ništa.</div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
A onda mi pogled pade na radni sto i haos na njemu. Eureka!<br />
<a name='more'></a></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
Ranih osamdesetih kad se ta pesma vrtela na radiju, ja sam se amaterski bavio elektronikom. Danima sam pokušavao da pouzdanim metodama štapa i kanapa napravim neke manje uređaje. Na meniju sam imao radio prijemnik, migavac za auto, razne pištalice i sirene, a kasnije gitarsko pojačalo, elektronsko paljenje za auto i jednostavnije video igre. </div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
Bavljenje elektronikom tih godina ni malo nije bilo komforno. Nije bilo DHLa, Amazona, DigiKey-a, free samplova. Nije bilo PostExpressa ni mobilnih. Čak, nije bilo ni računara ni interneta. Ovo poslednje je i meni teško da prizovem u sećanje. Šeme su se nalazile u knigama umesto na netu, i precrtavale na milimetarskom papiru umesto u eCad alatima kao danas. Komponente su se mogle naći jedino u Radio klubu koji je tada bio u Timočkoj 18 u Beogradu, što je za nas koji nismo odrastali u Beogradu predstavljao dodatnu teškoću.</div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
Pretpostavljam da je kućna atmosfera svih mladih zaluđenika za elektroniku slična: kada trajno ubrljana ferihloridom, pa dodatno isflekana sonom kiselinom i hidrogenom, tragovi lemilice pištoljke svud po stolu, keva besna zbog kalajem upropašćenog tepiha, a po zidovima masne fleke i okačeni neuspeli eksperimenti. </div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
Tog sunčanog dana (a uvek je sunčano kada se ovakve stvari događaju) osamdeset četvrte ili pete, po ko zna koji put sam pokušavao da napravim AM radio prijemnik sa dva tranzistora. Moje remek delo je više podsećalo na Pikasovu Gerniku nego na električni uređaj, ali to je verovatno bilo tako zbog moje naklonosti ka umetnosti.</div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: center;">
<img alt="Inline image 1" data-surl="https://mail.google.com/mail/u/0/?ui=2&ik=f4ff3e287a&view=fimg&th=14dcade20ff670eb&attid=0.1&disp=emb&realattid=ii_14dbeb68d0bfa381&attbid=ANGjdJ-R1BQIPGINCi84CcLwVCrFosjneK8zbs-4-YEHAd4NM2rq_A1-VuaAzCZMlq9mGwnZZ2W5NdkVFrxYDCshcbTuIQk4fbAabkMaErypJwX-71A_UpatsWD8N-I&sz=s0-l75&ats=1433627664876&rm=14dcade20ff670eb&zw" height="253" src="https://mail.google.com/mail/u/0/?ui=2&ik=f4ff3e287a&view=fimg&th=14dbee8944a64887&attid=0.2&disp=emb&realattid=ii_14dbeb68d0bfa381&attbid=ANGjdJ8UXAdGTBU9qa6b0h-DVx8UNZruo9P1mZg3vL4e_Q68G-xUq4hZDvrnJ3ZEtV5D_n1QHCYJDkfNa4S8_aCGUiBpInjwREEEcyZPe4qkDCTWRk6Eij8zm0itae8&sz=s0-l75&ats=1433623240490&rm=14dbee8944a64887&zw" style="margin-right: 0px;" width="455" /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
Prijemni deo je bilo oscilatorno kolo sa feritnim jezgom, a dva AC550 germanijumska tranzistora za detekciju, demodulaciju i pojačanje signala. Biranje stanica predviđeno pomeranjem komada gvožđa kroz namotaje bakarne žice. Ali, danima nikakav zvuk da izađe iz zvučnika isčupanog iz nekog drugog ozbiljnijeg radija. Uporno sam prevezivao kolo iznova u nadi da će baš ova kombinacija elemenata biti prava, ali ništa. I kao što to obično biva u ovakvim pričama, kada je sumnja već počinjala da navlači oblake na moj entuzijzam, dogodilo se čudo!</div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
ALELUJA! Moju sobu je ispunio predvan krčeće škripeći zvuk stanice radio Beograda i na njoj poznata pesma! Zvuk je bio daleko od HiFi kvaliteta, daleko od bilo kog kvaliteta, ali meni nije smetalo. Uživao sam! U ekstazi sam gutao svaku notu i svaki stih. Taj trenutak nije mogao trajati više od par minuta, ali meni se sada čini da sam pesmu slušao danima. </div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
Posle ovog energetskog impulsa dugo sam bio na nebu svog samopouzdanja i to pamtim kao jedne od svojih svojih najdražih dečijih trenutaka. Danima nisam morao ni da jedem ni da spavam, nije mi bilo bitno u čemu sam izašao na ulicu ni šta drugi misle o meni. Jedino mi je bila bitna činjenica da sam nešto stvorio. </div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
Pa makar to bio običan radio sa kojeg se čuje: Take on me!</div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small; text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-29329911053238773262015-04-08T17:28:00.001+02:002016-01-31T20:36:42.990+01:00Razmišljanja jednog običnog srpskog orla<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgxHTZaY9-fHume9tpLQMBM3IzQCqGKHHlKGaSpi8QfctSRpnD7uN8f8vQr0iIFmovhxPH4dg4WKZDqVf11cCwvu8BNdl_kK8WbXk_PJhIqsd3SkZIggnayArh76fDA75-PnecbBaBD/s1600/IMG_6692.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em; text-align: justify;"><img border="0" height="177" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgxHTZaY9-fHume9tpLQMBM3IzQCqGKHHlKGaSpi8QfctSRpnD7uN8f8vQr0iIFmovhxPH4dg4WKZDqVf11cCwvu8BNdl_kK8WbXk_PJhIqsd3SkZIggnayArh76fDA75-PnecbBaBD/s1600/IMG_6692.JPG" width="320" /></a>Još malo, pa će taj dan. Uh, baš sam se usr'o.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Na sreću samo figurativno, ne bih preživeo da drugi vide moj strah. Ipak nama orlovima to ne stoji. Mada kad gledam druge.... </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U ponedeljak naši skaču prvi put. Već su im krila porasla dovoljno i perje im je jako, proverio sam. Pa dobro, hranili smo ih samo kvalitetnom ribom, dok smo Milka i ja žvakali miševe i veverice. Znam da im je sad vreme, ali opet se plašim.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Prošlog proleća tako Miletov mali skočio, malo se više kurčio hteo da otvori krila u poslednjih par metara i zajebo se. I zajebo sve oko sebe, eno ga Mile još uvek leti ko svraka. A godinu dana prošlo. Krv je to.<br />
<a name='more'></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Znam da im je sad vreme. I znam da je 300 metara prava visina. I znam da je tako najbolje za njih. I znam da ako ne skoče sad ima da završe ko oni Dragoljubovi što perje polako kreće da im opada, a još uvek se guraju sa Dragoljubom i Ljubinkom u gnezdu. I znam da samo jedan od sto orlova ne otvori krila na vreme, ko Miletov mali. I znam da ne postoji drugi način da oni odrastu i postanu svoji orlovi. Sve ja znam, ali džaba. Strah me je.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sećam se kako su se moji bili usrali pred moj prvi skok. A ja ni brige ni pameti. Jedino mi bilo važno da me vidi što više njih. I lepo sam skočio, dobio najbolje ocene. Tu me je i Milka prvi put videla. Od tada smo zajedno. Al opet...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ovih dana stariji me pita da mu pokažem hvatanje kandžama u brišućem letu. Ja mu pokažem, a on kaže: "bravo tata, hoću i ja jednog dana tako". Ja kažem "hoćeš naravno", a u meni se sve okreće. Samo da preživim prvi skok, posle će biti lakše.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Milka mi kaže da preterujem, da će sve biti u redu, priča mi kakav sam ja bio kad me gledala prvi put. Kaže da su ovi naši svi na mene. Kaže da uopšte ne brine. Laže bre, gde može da ne brine, to ona samo da bi mene smirila. Ko da ja ne vidim kako se spremi za skok kad ovi naši vežbaju krila na ivici gnezda. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Uh, ne mogu više ni da mislim o tome. Samo da prođe što pre taj dan, ima celo selo da častim ribom. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ako ne umrem od straha. I ako se ne userem. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Iskreno, ne znam šta bi mi od ta dva teže palo.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-36327051208397975252015-03-06T10:20:00.000+01:002016-01-31T20:37:24.110+01:00Šta motiviše ljude u kompanijama, možda novac?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Veza između kompanije i zaposlenog je kao veza izmađu bilo koje dve osobe. Ta veza prolazi kroz određene faze, kao što su upoznavanje, medeni meces, razočaranje, stabilni period i na kraju terminacija. Ako želimo da kompanija što duže i što uspešnije posluje, logično je očekivati da teži da se zadrži u odnosu stabilnosti što duže sa što većim brojem svojih zaposlenih.<br />
<br />
Šta karakteriše stabilnu vezu između prijatelja, supružnika, poslovnih partnera? To su dve stvari: međusobno <b>poštovanje i poverenje</b>. Što su ove dve komponente jače, zaposleni će predanije i posvećenije obavljati svoje poslove.<br />
<br />
Za poštovanje je karakteristično da ne ide bez samopoštovanja. Ne možete poštovati drugoga ako ne poštujete sebe. Možete mu snishoditi, podilaziti, možete mu se podrediti ili ga se bojati, ali ga ne možete poštovati. Isto važi i za poverenje. Čovek koji ne veruje sebi, ne može verovati ni drugima.<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
Stoga kompanije koje žele dug i uspešan odnos sa svojim zaposlenima, vode računa da svojim akcijama zaposlenima komuniciraju poštovanje i samopoštovanje. U psihologiji se to naziva <b>Ja sam OK, Ti si OK</b> odnos.<br />
<br />
Uspešne kompanije komuniciraju svojim zaposlenima da ih cene, pa su vredna ljudska bića, da ih poštuje i da ima razumevanja za njihove potrebe. Sve ovo kompanije rade kroz komunikaciju sa zaposlenima, kroz slušanje, razumevanje, eventualnu pomoć u nevolji, fer odnos prema svima, poštovanje pravila, nagrade <b>za izuzetno zalaganje pojedinaca</b>. Na taj način kompanije poručuju svom zaposlenom <b>Ti si OK</b>. U ovo spada i materijalna stimulacija za posebna postignuća ili bar za trud.<br />
<br />
Sa druge strane, te iste kompanije organizuju seminare, ručkove, odlaske na skijanje, zajedničke tim bilding aktivnosti, brinu da plate budu redovne, dele bonuse ili trinaestu platu <b>bez obzira na zalaganje pojedinaca</b>. Time kompaniju komuniciraju odnos prema sebi ili drugim rečima <b>Ja sam OK</b>.<br />
<br />
Za uspešan stabilan odnos potrebne su obe OK komponente.<br />
<br />
Kad je reč o novcu, ovde se može izvući zaključak da pored redovne plate, deo motivacione politike firme mogu biti <b>povremene stimulacije za posebna postignuća</b>, kao poruka Ti si OK, i <b>godišnji bonus</b> kao poruka Ja sam OK. Za ova dva motivatora mora postojati jasno definisano pravilo o raspodeli odnosno dodeli da bi se ispoštovao princip korektnosti prema svima. Ukoliko jasno pravilo ne postoji, motivator postaje svoja suprotnost.<br />
<br />
Na kraju krajeva, bitna je samo poruka koju kompanija komunicira zaposlenom. Ukoliko je novac deo <b>Ja sam OK - Ti si OK poruke</b>, onda novac možemo posmatrati kao motivator. Ukoliko je novac deo neke druge poruke, onda je kompaniji bolje da štedi.<br />
<br />
<br />
<br />
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-73755981515989927922014-12-19T23:36:00.000+01:002016-01-31T20:38:16.649+01:00Како нас добри избори могу упропастити?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">Сваког тренутка ми се налазимо у ситуацијама које захтевају доношење одлука. Искрено, ми ни не препознајемо већину њих. А већину оних које препознајемо су небитни. За оне који преостану, постоје неке категорије.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">Понекад морамо да бирамо између добра и зла. Избор добра обично захтева неке непријатне ствари попут тешког рада или лишавања у почетку, али обећава добит на крају у виду вештина, здравља, социјалног статуса или финансијске користи. Углавном ми немамо проблема са овим изборима, па чак и када не одабирамо добро тога смо свесни.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">Понекад морамо да бирају између две лоше ствари. У тим ситуацијама ставимо на сто све од параметара, логике, критеријума и могућих последица. Обично су такве врсте избора повезане са недостатком времена, па хтели ми то или не, овакве изборе доносимо брзо. Последице су лоше у сваком случају, али са њима обично немамо личних проблема, јер их доживљавамо као елементарну непогоду. То се догоди, ми истрпимо, и живот иде даље.</span><br />
<a name='more'></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">Лично мислим да већина наших проблема исходи из ситуација у којима морамо бирати између две или више добрих ствари. Или боље рећи, кад морамо да бирамо између оног што је добро и оног што је сјајно. Такве одлуке правимо онда када већ имамо оно што је добро и када се морамо одрећи дпброг зарад сјајног. Овде имамо емотивни проблем, јер доживљавамо лични губитак због остварене везе са оним што је добро.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">Сигурно знате причу о замки за мајмуне. Ставите мало воћа у кутију са рупом таман довољно великом да прође рука (или нога) мајмуна. Мајмун угура руку (или ногу) у рупу, зграби воће, и не може да je извуче. Проблем је што је мајмун чим је ухватио доживео воће као своје. Воће је добро, али јадни мајмун не схвата да је слобода боља, и зато губи и једно и друго.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">Добро је ако у Србији радите у својој струци као машински инжењер. Пошто је велика већина индустрије пропала, вероватно имате плату не већу од 500 евра. За вас може бити сјајно ако вам се пружи прилика да своје способности провежбате на другом радном месту као руководилац или консултант. Ипак се не одлучујете, јер нисте зато полагали испите?</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">Добро је ако ваше дете има смартфон да убије време када му је досадно, али може бити сјајно за његов психосоцијални развој, ако га досада покрене да иде напоље да се игра са другом децом.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">Добро је да имате Фејсбук пријатеља за ћаскање са и дељење фотографија, али је много боља ствар отићи код њега и разговарати са њим гледајући га у очи. Људи зову то offline комуникација. Више волим израз InLife комуникација.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9JScGshyDjOaTIH-IsHdlCndhNVYvM4-v0n_Pyt2H6vzJzZ6w7xcVwkZihquccx_E7NZzegvrF7FcwNcrpxh05hwz_IXAAmRWZQTT71gM8favbmpPSEwnpVSqWNZ0slcOXJdY5ic2/s1600/monkey-trap2-big.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="color: black; font-family: inherit;"><img border="0" height="283" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9JScGshyDjOaTIH-IsHdlCndhNVYvM4-v0n_Pyt2H6vzJzZ6w7xcVwkZihquccx_E7NZzegvrF7FcwNcrpxh05hwz_IXAAmRWZQTT71gM8favbmpPSEwnpVSqWNZ0slcOXJdY5ic2/s1600/monkey-trap2-big.jpg" width="320" /></span></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit; line-height: 24px;">Способност прављења избора се зове слобода, и чак и ако имаш да бираш између добрих опција, погрешан избор може довести до лоших последица. Понекад и до катастрофалних. Мајмун не зна разлику између доброг и сјајног. Знамо ли ми?</span></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-85068976255051460182014-07-14T13:01:00.001+02:002016-01-31T20:38:54.360+01:00Ko tele pred rudu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Nisam baš bio siguran šta stariji pokušavaju da mi kažu kada su mi govorili: "Polako, kuda trčiš ko tele pred rudu!" A to su mi ponavljali baš često. Bio sam drčan, uvek pun energije i ideja, spreman da zaobilazim dosadna pravila i da za svaki problem nađem genijalno rešenje koga se drugi nisu setili. Naravno da se nisu setili jer su igrali po pravilima. Ja sam pravila doživljavao kao nužno zlo i predmet kompormisa, što znači da sam ih i poštovao na neki način, ali sam uvek bi otvoren za nove ideje koje bi malom Perici pale napamet. Zbog akcija koje sam tim idejama inspirisan preduzimao, uglavnom sam dobijao po nosu ili dupetu, zavisno od uzrasta oštećenog. Kažem uglavnom, jer se ponekad dešavalo da ideja zaista bude produktivna, a dobit od nje i činjenica da je se niko pre mene nije setio, rapidno su mi otvarali nova polja za nove ideje.</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6gEuBlKk6CcN6TqAVuwuyJ9TZVK1DigrN4k6FTAjRONawLRz64HcNJrTQZXsHqKMCxx7-P7_71fvC_pDc0owFbfeCLGoIjCOOBGp76EMNl08HTUxsQPQyVz5GIIHEnudTA4HfeM2x/s1600/Krava-usvojila-dje%C4%8Daka.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="193" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6gEuBlKk6CcN6TqAVuwuyJ9TZVK1DigrN4k6FTAjRONawLRz64HcNJrTQZXsHqKMCxx7-P7_71fvC_pDc0owFbfeCLGoIjCOOBGp76EMNl08HTUxsQPQyVz5GIIHEnudTA4HfeM2x/s1600/Krava-usvojila-dje%C4%8Daka.jpg" width="320" /></a></div>
<a name='more'></a><br />
<br />
<div>
<div style="text-align: justify;">
Kako su godine proticale uporno sam odbijao da poverujem da je jedina dodirna tačka mainstream-a i underground-a sahrana, i nalazio sam veliku motivaciju u šetnji po marginama i prolasku na žuto. Ipak, vremenom sam naučio da poštujem i narodne mudrosti, jer su ako ništa drugo nastajale, proveravale i potvrđivale se vekovima. U tom svetlu paralelu sa teletom sam shvatio kao želju teleta da se dokaže što pre da je i ono jednakovredno kao i roditelj mu vezan za tu istu rudu. OK, to je samo po sebi i prirodno i dobro, ali ovo ne bi ni stiglo do statusa narodne umotvorine da nije drugog dela paradigme: istrčavanje pred rudu može biti opasno, a stepen te opasnosti je uglavnom vezan za uzrast: malo tele, mala opasnost, veliko tele velika opasnost!</div>
<div>
<br /></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Na fakultetu sam od profesora Dejana Živkovića naučio jednu važnu životu mudrost: "Dobar inženjer napravi tačno ono što se od njega traži, ni mrvu manje ili više". Tačnije, na fakultetu sam je od profesora čuo, a kasnije sam počeo da je učim i to uz obilnu podršku sopstvenih grešaka. Tih veselih godina, mi mladi inženjeri smo radeći u razvoju svaki projekat "obogaćivali" dodatnim funkcijama i opcijama, sve u želji da nas neko prepozna kao dobre inžinjere koji mogu da naprave sve što neko zamisli. To i jeste bio problem, jer mi u stvari nismo pravili to što naručilac posla zamisli, nego je naš proizvod uvek težio da bude space shuttle. Ako je, na primer, neki uređaj trebalo da meri i prikazuje napon, mlad inžinjer bi težio da "njegovo čedo" ima i merenje struje ("sigurno će kad tad zatrebati"), temperature ("što da ne ubacim kad mogu"), vlage ("oni klošari iz komercijale su hteli medicinsko tržište"), a i statistika merenih veličina neće škoditi ("to je samo malo softvera, ne košta ništa"). Na ta "obogaćivanja" smo trošili vreme to jest novac svoje firme, plus, naši proizvodi su bili (pre)opterećeni funkcijama koje pored toga što podižu cenu proizvoda nisu bile planirane za prodaju, pa su samim time i poklanjate kupcima što je onemogućavalo prodaju novih naprednijih verzija uređaja. I ta opstrukcija biznisa je ono što je bilo jako rizično, i što nas je u potpunosti izjednačavalo i po poziciji i po funkciji, a najčešće i po izrazu lica na kraju projekta, sa onim teletom iz poslovice.</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtz6CDItmOo9ZTj3ED9dyRnPJoRHUqa1ARuJTzXadzroriYKZGT26nU2fMof0ekVU09HcShVEhfDLoM7S-Z4yoWeZBkhYqjW1E6EWsYdnVPJ3eiaVpI0SSIdhY0gEez_hkm0y3xpmr/s1600/milion-dolara-krava-1328585176-111091.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtz6CDItmOo9ZTj3ED9dyRnPJoRHUqa1ARuJTzXadzroriYKZGT26nU2fMof0ekVU09HcShVEhfDLoM7S-Z4yoWeZBkhYqjW1E6EWsYdnVPJ3eiaVpI0SSIdhY0gEez_hkm0y3xpmr/s1600/milion-dolara-krava-1328585176-111091.jpg" width="320" /></a></div>
<br /></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Neki dan oterah (da ostanem veran ruralnom duhu naslova) auto kod novog majstora zarad redovnog menjanja ulja, kad on uz to krene da me ubeđuje kako mi se "čuje lanac" i kako treba hitno uraditi veliki servis da ne bi posledice bile katastrofalne. Hm.... "majstore", reko, "vidi to ulje života ti, kasnim na poso". "Kad si poslednji put menjao freon u klimi?", ne odustaje on i nastavlja: "a amortizeri su ti loši u p... m..." Jeste da dvanaest godina starom autu možeš da kreneš redom da menjaš delove i nećeš pogrešiti, ali vidim ja ovaj će da mi uvali i generalku sa sve zamenom sedišta i stakala "za svaki slučaj", pa se asertivno namrčim ko Vuk Mandušić i kroz zube procedim: "Ulje, deset minuta!" i izađem da prošetam. Asertivnost naravno po ko zna koji put odnosi pobedu, jer kad sam se vratio posle osam minuta auto je čekao spreman pored kapije. Pohvalim majstora za dobro učinjen poso (pomazim ga malo po glavi gde će mu za par godina porasti rogovi ko i nama velikima), i pride ga častim sa dvesta dinara, a on pun poleta i srećan (jer je naleteo na nekoga ko ga razume) ode da vrši "velike zahvate" na drugim mušterijama.</div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Pošto se već neko vreme bavim psihologijom i njenom primenom u terapijske i poslovne svrhe, susreo sam se ponovo sa ovom mladotelećom pojavom i sa setom evocirao svoju mladost. Klijetni na terapiju najčešće dođu zato što su primetili neki problem, imaju teškoće u komunikaciji sa šefom, bračni drug ih ne razume, žele da prestanu da puše ali im ne ide, a mladi terapeut ih sluša i samo pocupkuje u stolici od stotina ideja koje mu naviru i koje bi trebalo odraditi "odmah ovog trenutka jer posle može nešto strašno da se dogodi!" Kad bi neko mogo da u tom trenutku zaviri u misli ovog istrčavajućeg pred rudu terapeuta, verovatno bi se osetio kao na aeromitingu ideja i planova: "Čiraška faca, anksioznost definitivno, sad ćemo da odradimo redesižn, nema veze što nije tražio.... vidi ga što cupka nogom, pasivnost dakle, šta se ono radi... a da stabilizacija, to ćemo prvo... nego čini mi se da ima grandiozne misli o sebi, vidi kako sedi, sad ću da ga iskonfrontiram ima da se puši... i sa simbiozom ćemo morati nešto da vidimo, šta ima veze što traži nešto drugo, e bre, ma kad mu rešim simbiozu biće ko upisan... a i nešto šepa, a stariji čovek, mogao bi i kuk da mu se zameni, preventivno, znam portira na ortopediji, srediću mu to".<br />
<br />
Naravno, i na žalost, nešto od ovih misli istrči napolje i napravi štetu. Štetu klijentu jer preuranjena i neadekvatna intervencija može ovoga da spreči da dođe do neophodnih uvida, što znači i do uspeha u trapiji. Samim tim i štetu mlađanom terapeutu jer uspeh uporno ne dolazi, a kilavo samopouzdanje se najbolje leči prihvatanjem svog uspeha - kad i ako do ovoga dođe. </div>
</div>
<div>
<br /></div>
<div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhNDoYBtjVLxIGW_JPNydjB_DHuKJ2osmFrbee-0cR-fvMZBEMDNxe3byPZZxCwvMbAtuEzstORZQV8X0cLM19TIxsLHvkfuTrPSHirPg5EOF8MdCWH9ucbEr51V3fBsS013K16eeLT/s1600/calf.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhNDoYBtjVLxIGW_JPNydjB_DHuKJ2osmFrbee-0cR-fvMZBEMDNxe3byPZZxCwvMbAtuEzstORZQV8X0cLM19TIxsLHvkfuTrPSHirPg5EOF8MdCWH9ucbEr51V3fBsS013K16eeLT/s1600/calf.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Posmatran kroz celi život, od jasli do klanice, goveđi stepen samopouzdanja, liči na vožnju rolerkosterom u Diznilendu. Prvo si na vrhu, pa se strmoglavo spustiš do zemlje, pa ponovo ideš vrtoglavo uvis. Problem sa prvim vrhom je što je nerealan - neko te drugi doveo i postavio tu gde jesi. Zato je pad neminovan i nepohodan da bi se došlo su treću fazu realnog samopouzdanja, koje vlasnik istog postavlja na zdrave temelje svoga uspeha.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Istrčavanje pred rudu, kao što rekoh, uvek nosi posledice. Ponekad su prijatne, češće ne, a od posledica i uzrasta teleta zavisi kako će ono završiti. Nekad će ono završiti sa promocijom u bika u korporativnoj koridi, ili u njegovog estradnog kolegu sultana sa velikim haremom. Ili možda završi vukući onu istu rudu pred koju je mlađan istrčavao. </div>
<br />
A možda samo završi "ko vo u kupusu".<br />
<br />
Ili ispod sača. </div>
<div>
<br /></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-76885248990877359712014-04-04T23:24:00.001+02:002014-07-15T15:15:01.752+02:00Осамнаест цветова за Милицу<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table><tbody>
<tr> <th><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9Fye-LgU6pMiOPIkdutDKjk92ynvWaXkcncnZjCUdu-kaseYIp7OUcMc9C7NF1yPmF_C9A8Gi2kLl7Hwk7kmASy9X5xfhOy-9B_oUdR8Q1VBC1Se7FQv_UGXFMKfpruFa5zlCagO3/s1600/sv.milica03.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9Fye-LgU6pMiOPIkdutDKjk92ynvWaXkcncnZjCUdu-kaseYIp7OUcMc9C7NF1yPmF_C9A8Gi2kLl7Hwk7kmASy9X5xfhOy-9B_oUdR8Q1VBC1Se7FQv_UGXFMKfpruFa5zlCagO3/s1600/sv.milica03.jpg" height="200" width="144" /></a></div>
<br />
<br />
<br /></th> <th><div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Пре петнаест пролећа осмехнула се трешња,</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Усред безумног доказивања ко је јачи, а ко луђи,</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Да својим цветовима прослави живот,</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">У пркос онима што презреше и свој и туђи.</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;"><br />
</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">И на тој трешњи беше један пупољак бели,</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Пун веселих питања, жељан живота и љубави.</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Насилник што због “вишег циља” у тихи воћњак провали,</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Одломи га, каже случајно, и поред дрвета остави.</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;"><br />
</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Овог пролећа имала би осамнаест лета,</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Бирајући матурску хаљину најлепших латица </span><br />
<div style="text-align: right;">
<span style="font-weight: normal;">журила да своје изборе кује,</span></div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Јаблани би чежњиво гледали како млада цвета,</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">А она радовала животу правећи се да то не примећује!</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;"><br />
</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Колатерална штета кажу кад се ради о туђој деци,</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Далеко од очију далеко од срца, па жмуре лоши,</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Да не полуде од погледа своје деце,</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;">Када се са посла врате кући, и затекну их на ноши.</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-weight: normal;"><br />
</span> <span style="font-weight: normal;">Помози цвете да земља за ново цвеће буде боља,</span><br />
<span style="font-weight: normal;">Освета твоја нек опроштај буде;</span><br />
<span style="font-weight: normal;">Да се поново у пролеће добротом твојом забеле поља, </span><br />
<span style="font-weight: normal;">Да лепота твоја пробуди Човека у човеку, </span><br />
<div style="text-align: right;">
<span style="font-weight: normal;">и</span><span style="font-weight: normal;"> у људима Људе.</span></div>
<br /></div>
<br />
<br />
<br />
<br /></th> </tr>
</tbody></table>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-61167347030939416382013-07-05T10:28:00.000+02:002013-07-08T10:19:25.832+02:00Био једном један Човек<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Био једном један Човек који је са Човечицом родио малог Човека. Обоје су га подизали, волели, учили, хранили и чували па је он постао Домаћин Човек.</span></span><br />
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span>
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPo4zMTRHdAQqZieU66Ipv4S4FWjR0dm-_6pL29swScpAppsOqZeU9eXnNRYyPfQ9oIYNWPl1zaYF18gddbdypfS8SpD8kqISIx7PCBXWMLga2PiohwyD7MTNC6tHicDBQUQMq7w6K/s286/rsz_native-american-41575061394.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPo4zMTRHdAQqZieU66Ipv4S4FWjR0dm-_6pL29swScpAppsOqZeU9eXnNRYyPfQ9oIYNWPl1zaYF18gddbdypfS8SpD8kqISIx7PCBXWMLga2PiohwyD7MTNC6tHicDBQUQMq7w6K/s286/rsz_native-american-41575061394.jpg" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
</div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">На другом крају села живела су четири Човека, чије су Човечице такође затрудниле и родиле. Међутим, они су били превише заузети својим пословима, кућама, колима, спортовима и пријатељима, па се нису превише мешали у подизање малих. Човечице су их саме подизале, волеле, училе, храниле и чувале, али они нису постали Домаћини. Сваки од њих је наравно чезнуо да постане Човек какав је био и његов отац, али нису знали како. </span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Један ос њих је постао Агресиван јер је мислио да је физичка снага оно што чини Човека. Гледао је и тражио шта би то могло да буде главно код Човека, оно због чега Човек завређује поштовање и љубав. У кући то није могао видети јер оца није било, он је био стално у кафани са пријатељима. Онда је изишао на улицу да тамо потражи оно што је тражио. И нашао је. Видео је да они који су наслини изазивају страх код других. А кад се некога плашиш он мора да је битан и велики и сигурно га та величина чини достојним поштовања.</span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Други је постао Бунтован јер је увидео да на тај начин бар на кратко привуче пажњу свог оца. Када направи нешто добро његов тата није обраћао пажњу на то, јер је све у реду и што да губи драгоцено време које му треба за вођење успешне фирме. А он је више од свега желео да га тата примети и да му каже нешто лепо. Једном када је у кући случајно сломио скупоцени комад намештаја, његов тата је одреаговао речима: “Па докле више глупирања, хоће ли од тебе икад бити Човек?” Те речи нису биле пријатне, али су свакако биле пријатније од игнорисања које је редовно добијао. Тако је закључио да ипак постоји начин да добије очеву пажњу - радећи оно што оца нервира. </span></span><br />
<a name='more'></a></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Трећи је постао Женскаст из истог разлога као и Бунтован: пошто тату није занимао колико мама Човечица, а и неке друге Човечице из околине, он је закључио да је то можда начин да привуче пажњу оца. Почео је да се понаша као мама, да размишља као мама и да буде осећајан као мама. </span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Четвртом се није свиђало да буде као претходна тројица. Он је силно желео да постане Човек, и трагао је дуго како то да постигне. Али, пошто Човека није било у близини, а око њега су у кући и школи биле само Човечице које му нису могле показати како да буде Човек, он је одустао и одлучио да му је свеједно. Постао је Пасиван и равнодушан према свему. </span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Када малог Човека подиже само Човечица без Човека, он одрасте у Збуњеног Човека јер нема оно што Домаћин има: и бистро око и снагу и агилност и смелост и саосећање и разум и љубав - све у исто време. </span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">У Дому се рађамо, из Дома крећемо у свет, и Дому се на крају враћамо. Човек Домаћин ово разуме, труди се око свог Дома и где год да је чезне за њим.</span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Када су наишла мутна временима Агресивац је убијао, Женскаст је неутешно плакао, Бунтовник је само гунђао, а Пасиван се био завукао у своју рупу и надао се да ће мутљаг проћи сам од себе. У тим истим мутним временима Човек Домаћин је реаговао са циљем и визијом, да заштити и своје и себе, а ако може и противника, јер противник није исто што и непријатељ. Агресивац може бити побеђен, док Домаћин Човек може бити само надигран. Агресивац мисли да је непријатељ свако ко није у истом рову са њим. Феминизирани верује да је непријатељ свако ко не осећа као он. Бунтовник верује да је непријатељ свако ко не мисли као он. </span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Поред многих, непријатељи су им били и њихова осећања - Агресивцу страх, Феминизираноме љутња, Бунтовнику задовољство. Домаћин Човек је имао само једног непријатеља, а његова осећања су му, као и све друго што је добио, били пријатељи и саборци и тиме је већ у старту био победник. Збуњени мушкарци теже поделама и интересним зонама, а Домаћин Човек тежи Заједници. Збуњени мушкаци занемарују себе због заједнице, или заједницу због себе, и чак и кад без заједнице не би опстали они је користе као паразити. Збуњени мушкарац или потенцира индивидуализам на штету заједнице, или потенцира заједницу као масу и руљу на штету личности. </span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Домаћин Човек афирмише Заједницу афирмишући себе и афирмише себе афирмишући Заједницу. Не могавши да остваре јединство свих својих сила унутар себе, Збуњени мушкарци покушавају да владају собом по принципу divide et impera, и то најчешће изгледа тако што “они измисле своју борбу, на силу јој нађу разлоге, надену име, и боре се, без ризика и резултата, боре се - само да не би морали мислити и радити.[1]”</span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial; line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span><span style="font-family: Arial; line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">И тако је Домаћин Човек око себе ширио Домаћински дух, дух заједнице какав је владао у њему самом јер он сабира и уздиже све своје силе, сва своја чула, осећања, вољу, ум, снагу, стремљења, и полаже их на олтар Живота и Љубави. У исто време је Збуњени мушкарац око себе ширио задах неслоге којом је покушавао да стекне какву такву тренутну ситну добит, али је једна од последица те ситне добити увек била неминовна дугорочна штета и за њега и за заједницу. </span><br />
<span style="font-family: Arial; line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span>
<span style="font-family: Arial; line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Домаћин Човек износи своју слогу из заједнице свог бића, и уграђује је у заједницу своје породице, својих пријатеља, своје школе, своје цркве, своје државе, свог човечанства. Један Домаћин Човек је то назвао Концентричним Круговима. </span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">За Збуњеног мушкарца сваки човек је потенцијални непријатељ. За Домаћина Човека сваки човек је потенцијални пријатељ.</span></span><br />
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhradgYM6PoJHmVlgqlbQN-hm-p5c8IBfVSu0PsLERLDb8mhBioyS1dBvbCUxp1-j_Tf88M_zzxNlP_30aJcncr7pgLnGY9p6vTm-qZ5sKbzWDMBo8MHFE9J8fo3JcdbncNapodMtTY/s1017/Nelson-Mandela-e1342621462281.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhradgYM6PoJHmVlgqlbQN-hm-p5c8IBfVSu0PsLERLDb8mhBioyS1dBvbCUxp1-j_Tf88M_zzxNlP_30aJcncr7pgLnGY9p6vTm-qZ5sKbzWDMBo8MHFE9J8fo3JcdbncNapodMtTY/s200/Nelson-Mandela-e1342621462281.jpg" width="127" /></a></div>
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">За Човека Домаћина Истина је једини принцип и звезда водиља, док је за Збуњеног мушкарца једини принцип интерес, и то најчешће тренутни јер он не уме да размишља другачије. Домаћин Човек бивствује ногама на земљи, а умом и срцем на Небу. Збуњени мушкарац најчешће лута ни на небу ни на земљи, и немајући чврст ослонац ногама, ни ум му не може бити дуго на једном месту. </span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Човек домаћин зна зашто је овде и познаје снагу имена које носи. Човек = Чело+вјек = Челом ка Вечношћу. </span></span><br />
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span>
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><b>Човек је онај који стреми ка вечношћу, и који се сучељава са вечношћу</b></span></span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><b><br /></b></span></span></div>
</div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0I8EL7ldbCNzoLa5bK4akW_5Ef1JQInTeYls0-VbH2Q5pyu8zMxZ85DadQWXzU7ui791MTs9CP6nUT-lqLJaoo_xaE3_e-Ii_A1YC0J9MSdEmJbvoOwYTr8njENXtYlGHr6v6M6B2/s480/pravoslavlje-patrijarh-pavle11.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="193" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0I8EL7ldbCNzoLa5bK4akW_5Ef1JQInTeYls0-VbH2Q5pyu8zMxZ85DadQWXzU7ui791MTs9CP6nUT-lqLJaoo_xaE3_e-Ii_A1YC0J9MSdEmJbvoOwYTr8njENXtYlGHr6v6M6B2/s320/pravoslavlje-patrijarh-pavle11.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Домаћин Човек живи сада, уздајући се у мудрост прошлости, надајући се бољој будућности и верујући у силу вечности. Збуњени човек глуми да би се заштитио у садашњости, јер не познаје прошлост, плаши се непознате будућности и труди се да не размишља о вечности.</span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span>
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">"Неко пијан лакше живот одробија" речи су једне песме о Збуњеном мушкарицу. И он заиста заиста живот доживљава као робију, коју треба што пре и без много размишљања, труда и патње отаљати. За разлику од њега, Домаћин овај свет доживљава као дар, а овај Живот као благослов.
Збуњени живи као да ниједан дан неће бити последњи, са олојеђеношћу због свих лоших дана које је исконзумирао. Домаћин живи као да је сваки дан последњи, са захвалношћу за све претходне у којима је урадио нешто за друге, свој Дом и себе.</span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;">Био једном један Човек који је са Човечицом родио малог Човека. Обоје су га подизали, волели, учили, хранили и чували па је он постао Домаћин Човек. И живео је... вечно.</span></span><br />
<span style="font-family: Arial;"><span style="line-height: 15px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span>
<span id="docs-internal-guid-229edd35-aeb4-4bcc-833d-73807f046875"><span style="font-family: Arial; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span></span><br />
<span id="docs-internal-guid-229edd35-aeb4-4bcc-833d-73807f046875"></span><br />
<hr />
<span id="docs-internal-guid-229edd35-aeb4-4bcc-833d-73807f046875">
<span style="font-family: Arial; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span></span></div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
[1] Иво Андрић, Ex ponto</div>
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-45036205522539593962013-06-06T12:57:00.000+02:002013-06-06T12:58:00.616+02:00Формула за срећу<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Пошто је закомпиковао своју комуникацију са другима до максимума, човек западне цивилизације се нашао депримиран и несрећан. Разна правила, норме понашања, власт, разни стимуланси, обиље, луксуз и хедонизам нису му донели срећу и задовољство као што је мислио на почетку. Напротив. Депресија у западном друштву полако престаје да буде дијагноза.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTDoOazPHEwN2UEPCNH-uqhp3X3VT-U4f4YUjANJMJUzUDVdgOVkQegleA1HimNyFakCosXpe7Je936TinKUmPa4o6hNqpUIns6Xcf9cEepwPOXle8RivV0GHVyokU5fa8uuCR8wIm/s1600/golub.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTDoOazPHEwN2UEPCNH-uqhp3X3VT-U4f4YUjANJMJUzUDVdgOVkQegleA1HimNyFakCosXpe7Je936TinKUmPa4o6hNqpUIns6Xcf9cEepwPOXle8RivV0GHVyokU5fa8uuCR8wIm/s320/golub.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span id="goog_220342775"></span><span id="goog_220342776"></span><br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Пионири на пољу психотерапије са Фројдом на челу, проучавали су разне патологије које су настале првенствено као последица лоших социјалних услова. Онда су логично закључили да је човек душевно здрав само ако успе да превазиђе заједницу и изрази своје потенцијале као индувидуа. До овде је било добро, а грешка је што су на томе стали, јер су тиме прогласили индивидуализам за једино здраво стање, односно идеал коме треба тежити. Потреба за љубављу у индивидуализму не може бити задовољена, па људи без љубави пате и онда прибегавају другим средствима како би ублажили своју патњу.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMzjfmRfHUdmitb3Qlt_q0vdjeNu4e2Yd4EwBNsXoq7Jy7aABODmhHOLjFIfYGSzUeNDbt2AcUChRoP1BQRxEDEFHQfml6XDyngC4hzj4BEs2GtKwV2s1znwSjNiFB_F8_1aQCw4QG/s1600/prozac.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMzjfmRfHUdmitb3Qlt_q0vdjeNu4e2Yd4EwBNsXoq7Jy7aABODmhHOLjFIfYGSzUeNDbt2AcUChRoP1BQRxEDEFHQfml6XDyngC4hzj4BEs2GtKwV2s1znwSjNiFB_F8_1aQCw4QG/s1600/prozac.jpg" /></a></div>
<a name='more'></a><br />
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Данас, на срећу, знамо да је човек личност, а као такав и биће заједнице. Заједница дакле трансформише индивидуу у личност, а појединац своју слободу не афирмише кроз самоћу, већ кроз интеракцију са другим слободним личностима у заједници. Кроз ту интеракцију личност бива препозната као вредна, и управо тиме задовољава своју основну душевну потребу за љубављу.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Дошли смо до тога да нам за задовољење душевних потреба требају други људи. Не било какви него добри људи. Добро. Шта нам још треба?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Многи људи прослављају дочек Нове године, и по правилу примећују да је друго вече боље од првог. И томе се наравно чуде, јер су прве вечери много више инвестирали у одећу, шминку, храну и музику, али је РОИ био много мањи (ROI - Return Of Investment). Разлог за то су превелика очекивања. Од друге вечери се не очекује много. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Фојербаховом тврдњом да је "човек оно што поједе" може се тумачити мотивација припадника данашње западне цивилизације. Његов потрошачки менталитет се базира на реченици "трошим дакле постојим", то јест "пошто сам ја оно што поједем, што више поједем бићу бољи." Он верује да ће његова срећа бити већа ако троши више, и то веровање исходи корен данашњег друштвеног уређења либералног капитализма - похлепу.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPfQg7quvAfmb39HqPIkfa92bXjWyiPfqXktsssTernPW0PX3aoyKvCEmV9r58hEyhGuUKQrNTraIiomx0qZiKmJy2KCxLpManh-iEStEF0M2y7eV3fLpt64Kz3Ji3SdYplquW9AAt/s1600/greed.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="263" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPfQg7quvAfmb39HqPIkfa92bXjWyiPfqXktsssTernPW0PX3aoyKvCEmV9r58hEyhGuUKQrNTraIiomx0qZiKmJy2KCxLpManh-iEStEF0M2y7eV3fLpt64Kz3Ji3SdYplquW9AAt/s320/greed.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Похлепа није ништа друго него превелико очекивање, и човек вођен похлепом може бити успешан у социјалном и професионалном домену, али не може бити ни задовољан ни срећан. Он је попут наркомана коме следећа, све већа, доза доноси све мање задовољства.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ово нас доводи до прве формуле, формуле интензитета задовољства:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<b> Интензитет задовољства = Пријатност - Очекивање</b></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Из ове једначине следи да задовољство може бити узроковано споља, без наше воље. На пример нађемо новчаницу од 100 динара на улици. Нисмо очекивали ништа, па је интензитет задовољста једнак степену пријатности због изненадног добитка. Кад унапред очекујемо задовољство, онда и то очекивање утиче на интензитет задовољства. А ако више очекујемо него што добијемо, бићемо незадовољни.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Колико ће то задовољство трајати зависи и од интензитета, али и од сврсисходности задовољства. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<b>Трајање задовољства = Интензитет задовољства x Сврсисходност </b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Мера сврсисходности одређена је смислом активности која је изазвала одређено задовољство. Задовољавајући природне потребе ми осећамо и задовољство, на пример при јелу или сексу. Таква задовољства су сврсисходна јер за циљ имају сам живот односно његов квалитет. Ако пак те исте активности промаше циљ (живот), већ почнемо да их користимо ради уживања, оне престају да буду сврсисходне и тиме се трајање њима изазваног задовољства смањује[1]. Друга последица овог промашаја је зависност. Пошто се, због несврсисходности, трајање задовољства смањује, оне изазивају жељу за све чешћим коришћењем и тако што оне постају основни начин управљања емоцијама. Од грашка и секса са вољеном особом се не постаје завистан, што није случај са брзом храном и сајбер сексом[2].</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Како задовољство прелази у срећу?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Срећа је личносни афект задовољства[3] и треба је разликовати од екстазе настале услед јаког стимуланса. Хероински зависник није срећан док се налази под дејством супстанце, он је само тренутно побегао од несреће која га обузима. За срећу је, поред задовољства, потребан лични (лицем к лицу) однос, јер се само кроз њега и у њему може осећати захвалност. Захвалност је осећање које осећамо када нам особа коју доживљавамо као вредну учини нешто чиме и она нас препознаје као вредно људско биће. Ово чини захвалност саставним делом љубави. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<b>Срећа = Задовољство x Захвалност</b></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Срећа дакле није нешто што нам се деси споља, "игром случаја" или "силом прилика", већ смо за њу и сами одговорни. А то је, сложићете се, добра вест.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ето, то је једноставна математика среће. Треба вам неколико добрих људи са којима ћете живети, од којих нећете имати превелика очекивања и којима ћете за заједнички живот бити захвални. Као и Животу самом.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="background-color: white; color: #222222; font-family: Times, 'Times New Roman', serif; font-size: 13px; line-height: 18px; text-align: left;">_______________________________</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #222222; font-family: Times, 'Times New Roman', serif; font-size: x-small; line-height: 18px; text-align: left;">[1] Mitrović, M. (2012). Konstruktivna teorija strouka</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="color: #222222; font-family: Times, Times New Roman, serif; font-size: x-small;"><span style="line-height: 18px;">[2] Karns, P. (1991) Izlazak iz senke zavisnika od seksa</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Times, 'Times New Roman', serif; font-size: 13px; line-height: 18px; text-align: left;">[3] Milivojević, Z. (2008). </span><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Times, 'Times New Roman', serif; font-size: 13px; line-height: 18px; text-align: left;">Emocije</span></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-1711535278049847102013-03-08T17:37:00.003+01:002017-07-12T16:10:31.823+02:00Transakciona analiza u kratkim crtama<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="background-color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><b>ISTORIJAT</b></span><br />
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="background-color: white;"><br /></span> <span style="background-color: white;"> Tokom pedesetih godina dvadesetog veka uočava se nagli razvoj različitih psihoterapijskih škola i pravaca koji su ponikli iz ili kao reakcija na psihoanalizu.<br /> Erik Bern, psihijatar, sa dugogodišnjom psihoanalitičkom edukacijom prateći tadašnji razvoj nauke i medicine (proučavanja značaja ranih uticaja i afektivnog vezivanja kod dece i životinja, neurologije, neuropsihologije i opšte teorije sistema i komunikacije-kibernetički model), sa željom da promeni uobičajeni način kauč-terapije (kroz slobodno asociranje) formuliše nove koncepte strukture i dinamike ličnosti, kao i komunikacije medju ljudima.<br /> Ideal Berna je bio da stvori vizuelno i imaginativno jasne koncepte koje će ljudi moći sponatno da prihvate i koriste jer će relativno lako shvatiti neke suštinski kompleksne ideje i relacije.<br />U duhu šezdesetih i opšte društvene liberalizacije rani Transakcioni Analitičari razvijaju svoju terminologiju: koncept ego stanja, transakcija, igara, reket-osećanja, skripta i egzistencijalnih pozicija, pozivajući ljude da obrate pažnju na sebe tokom komunikacije. Poseban osvrt dat je opisu duplih transakcija, u kojima osoba izražava poruke kako na manifestnom (socijalnom), tako i na latentnom (psihološkom) nivou nesvesna da se time otvaraju mogućnosti za razne obrte i zabune.<br /> Ubrzo se iz opštih ideja formulišu tri smera koja izrastaju u popularne TA psihoterapijske pravce: klasični, reparenting i redecision. Kako, vreme odmiče uočava se da od navedenih pravaca izrasta niz različitih integracija izmedju postojećih TA ideja i drugih vrsta terapija.<br /> Od početnih integracija TA modela sa humanisticko-egzistencijalističkim pravcima, geštalt terapijom, psihodramom, telesnom terapijom…, već krajem sedamdesetih se javljaju nove integracije sa trendovima u okviru psihoanalitičke tradicije (od Kleinianske, ka modernim objekt-relacionim psihoterapijama, Kohutova self-psihologija, zadnjih godina relaciona psihoanaliza....).<br /> Postmoderna, donosi uočljiv uticaj konstruktivizma na relativizaciju početnih TA koncepata i svest o subjektivitetu terapeuta, kao i shvatanja psihoterapijskog procesa kao ko-konstruktivnog u svojoj biti. Nagli razvoj neuro-nauka i praćenje ranog razvoja dece utiču da se iznova preispituju bazične postavke i osavremenjuju novim saznanjima.</span></span><br />
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="background-color: white;"><br /></span> <span style="background-color: white;"><b>Transakciona analiza </b>je teorija ličnosti i sistematska psihoterapija ličnog razvoja i izmene ličnosti. Među svim ostalim psihološkim pristupima, ona je izuzetna po dubini teorije i širokom spektru primene.<br /><br />Kao teorija ličnosti, TA nam daje predstavu o tome kako su ljudi psihološki struktuirani koristeći tročlani model ego-stanja. TA donosi i teoriju komunikacije koja se može proširiti sa interpersonalne komunikacije na analizu sistema i organizacija. TA nam nudi teoriju razvoja deteta. Koncept životnog skripta objašnjava kako naši sadašnji obrasci ponašanja vode poreklo iz detinjstva. TA nam objašnjava kako i zašto možemo, kao odrasli, nastaviti da ponavljamo strategije koje smo razvili u detinjstvu, čak i kada one proizvode rezultate koji su samo-poražavajući ili bolni. Time TA obezbeđuje i teoriju psihopatologije.<br /><br />U oblastima primene, TA nudi sistem psihoterapije koji može biti korišćen individualno, grupno, u parovima i porodično, kako bi tretirala sve tipove psiholoških poremećaja, od svakodnevnih životnih problema do teških psihoza. TA se takođe koristi u obrazovnim ustavnovama kako bi pomogla nastavnom osoblju i učenicima da ostvare punu komunikaciju i da izbegnu neproduktivne konfrontacije, u obuci rukovodećeg osoblja i u analizi organizacija, a koriste je i socijalni radnici, policija i vlasti za kontrolu uslovnog otpusta iz zatvora, pa i sveštenici. U stvari, TA može biti korišćena u svakoj oblasti u kojoj postoji potreba za razumevanjem pojedinaca, njihovih relacija i komunikacije.</span></span><br />
<a name='more'></a><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="background-color: white;"><br /><b><br />Ključne ideje u TA</b><br /><br /><b>1. Model Ego Stanja</b> (ROD Model): Ego stanje je grupa povezanih ponašanja, misli i osećanja, način na koji ispoljavamo deo svoje ličnosti u datom vremenu. Transakciona analiza opisuje tri ego stanja: Odrasli (ponaša se, misli i oseća u odnosu na to što se događa oko mene, ovde i sada), Roditelj (ponaša se, misli i oseća na načine koji su kopija jednog od mojih bioloških roditelja ili drugih roditeljskih figura), i Dete (ponaša se, misli i oseća onako kako sam ja navikao da se osećam kad sam bio dete). Kada koristimo model ego stanja za razumevanje ličnosti, upotrebljavamo strukturalnu analizu.<br /><br /><b>2. Transakcije, Stroukovi, Struktuiranje vremena:</b> Ja se mogu obratiti tebi iz bilo kojeg od mojih ego-stanja, i ti mi isto tako možeš uzvratiti. To je razmena transakcija. Osobina TA je da koristi model ego-stanja da bi analizirana sekvence transakcija. Kada ti i ja razmenjujemo transakcije, ja ti šaljem signal da sam te prepoznao (prihvatio) a ti mi uzvraćaš to prepoznavanje; svaki akt priznavanja je Strouke. Ljudima su potrebni stroukovi da bi održali svoje fizičko i psihičko blagostanje. Kada ljudi razmenjuju transakcije u grupama ili parovima, oni koriste vreme na razne specifične načine koji se mogu prikazati i analizirati; to je analiza struktuiranja vremena .<br /><br /><b>3. Životni scenario (skript):</b> Svako od nas još u detinjstvu napiše za sebe svoju životnu priču; većina toga se napiše do sedme godine, iako je možda malo prepravimo u toku adolescencije. Kao odrasli, obično nismo više svesni životne priče koju smo za sebe napisali, iako je vrlo verovatno da je vrlo dosledno živimo. To je naš životni scenario. Analizom scenarija mi razumevamo kako ljudi mogu nesvesno sami sebi praviti probleme i kako se treba postaviti da bi rešili te probleme.<br /><b><br />4. Diskaunt, Redefinisanje, Simbioza: </b>Ponekad poremetimo svoju percepciju stvarnosti da bi se uklopila u naš skript; to je redefinisanje. Jedan od načina da osiguramo da svet izgleda kao da se uklopio u naš skript je to da nesvesno, nenamerno selektivno ignorišemo informacije koje se ne uklapaju; to se zove diskaunting (otpisivanje). Kao odrasle osobe, možemo dospeti u relacije sa drugim ljudima bez svesti o tome da one u stvari ponavljaju relacije koje smo imali kao deca sa svojim roditeljima. Kada se to dogodi, i kada dvoje ljudi funkcionišu kao da imaju samo tri ego stanja između sebe umesto šest koliko bi trebalo, to označavamo simbiozom.<br /><br /><b>5. Reket, Kuponi i Igre</b>: Kao deca primetili smo da su neka naša osećanja bila ohrabrivana, dok su druga bila zabranjivana. Da bi dobili svoje stroukove možda smo bez svesne namere odlučili da osećamo samo dozvoljena osećanja. Kada kao odrasle osobe nastavimo da prekrivamo svoja autentična osećanja osećanjima koja su nam bila dozvoljena kao deci, takva substituisana osećanja (koja koristimo da bi dobili stroukove koji nam trebaju,) nazivamo reket osećanjima. Ako osetimo reket osećanja i sačuvamo ih za kasnije, umesto da ih izrazimo na vreme, kaže se da skupljamo kupone (markice). Igra je sekvenca transacija koja se ponavlja i u kojoj obe strane završavaju tako što osećaju reket osećanja.<br /><br /><b>6. Autonomija:</b> Da bi realizovali svoje potpune potencijale moramo da usavršimo svoje strategije za bavljenje životom koje smo usvojili u mladosti. Moramo se pomeriti izvan scenarija i osvojiti autonomiju. Sredstva TA su napravljena da pomognu ljudima da postignu autonomiju. Komponente autonomije su svesnost, spontanost i sposobnost za bliskost sa drugim ljudima.<br /><br /><b>Filozofija transakcione analize</b><br /><br />Filosofske pretpostavke Transakcione analize su:<br />• Ljudi su OK.<br />• Svako ima sposobnost da misli.<br />• Ljudi odlučuju o svojoj sudbini, i te odluke se mogu menjati.<br />Iz tih pretpostavki slede dva osnovna principa prakse TA:<br />• metod ugovora ističe da TA analitičar i klijent preuzimaju zajedničku odgovornost za postizanje promene koju klijent želi da postigne, i<br />• otvorenost komunikacije znači da klijent i analitičar treba da imaju potpunu informaciju šta se dešava u njihovom zajedničkom radu. </span></span><br />
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="background-color: white;"><br /></span> </span><br />
<span style="background-color: white; font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><b>Transakcije i strokovi su važni pojmovi transakcione analize.</b><br /><br />Transakcije su tok komunikacije. Obavljaju se istovremeno na izričitom i psihološkom nivou. Uzmimo kao primer sladak, brižan glas sa sarkastičnom namerom. Da bi se razumela komunikacija potrebno je tumačenje i verbalnog i neverbalnog sadržaja.<br /><br />Strokovi su priznanje, pažnja ili reakcije koje jedna ličnost pruža drugoj. Strokovi mogu biti pozitivni (tople malje) ili negativni (hladne bodlje). Ljudi žude za strokovima i u nedostatku pozitivnih traže makar negativne.<br /><br /><b>Ličnosti vrše i trpe pritisak da komuniciraju kroz određeno ego stanje.</b><br /><br />Transakcije mogu biti recipročne ili komplementarne, unakrsne, dvostruke ili prikrivene.<br /><br />Recipročne transakcije su one u kojima se svaka osoba obraća ego stanju u kome se druga osoba nalazi.<br /><br />Greške u komunikaciji često posledica unakrsnih transakcija kada se ljudi obraćaju druačijem ego stanju od od onoga u kome se ona drugi zaista nalazi. Recimo, pitate nekog, kao Odrasli Odraslog je li ispunio neku obavezu a on vam odgovara kao Dete koje se buni protiv nametljivosti Roditelja.<br /><br />Dvostruke transakcije su one kod kojih se izričita komunikacija odvija paralelno sa prikrivenom psihološkom transakcijom. Tu govor tela odaje pravo značenje. Na primer, neko rečima odraslog kaže Hajde da se bacimo na taj posao, a istovremeno namigne kao Dete koje poziva na zabušavanje. Drugi, takođe rečima odraslog, odgovara Naravno, uzvraćajuči kao Dete migom na mig.<br /><br /><i>Transakciona analiza otkriva 12 osnovnih naloga (zabrana) koje, pod pritiskom porodice, ljudi ugrađuju u svoje skripte:</i><br /><br />- Ne budi (nemoj da postojiš),<br />- Nemoj biti ono što jesi,<br />- Nemoj biti dete,<br />- Nemoj da odrasteš,<br />- Ne čini to nikad u svom životu,<br />- Ne čini ništa,<br />- Ne budi važan,<br />- Ne pripadaj,<br />- Nemoj biti blizak,<br />- Ne budi dobro (nemoj biti zdrav),<br />- Ne misli,<br />- Ne osećaj.<br /><br />Sa druge strane, detetu se govori šta mora da čini. Postoje nesuglasice ima li pet ili šest ovakvih naređenja:<br /><br />- Dopadni mi se (dopadni se ljudima),<br />- Budi savršen,<br />- Budi jak,<br />- Trudi se,<br />- Žuri,<br />- Pazi je diskutabilno.<br /><br />Stvarajući svoj skript dete često pokušava da pomoću naloga zaobiđe zabrane. Da žonglira. Zaključuje, na primer: U redu je da živim (zaobilazi zabranu – nemoj da postojiš), ako se jako trudim.<br /><i><br />Postoje i dozvole, koje su najvažnije za razvoj ličnosti:</i><br /><br />1. Dozvola na postojanje.<br /><br />2. Dozvola da se na originalan, sebi svojstven način iskuse senzacije, misli i osećanja, bez obzira na to što drugi ljudi smatrali da osoba treba da misli ili oseća.<br /><br />3. Dozvola da se bude bude svog pola i godišta, sa potencijalima za rast i razvoj.<br /><br />4. Dozvola da se bude emocionalno blizak sa drugim ljudima.<br /><br />5. Dozvola da se bude svestan svoje bazične životne pozicije.<br /><br />6. Dozvola da se promeni životna pozicija.<br /><br />7. Dozvola da se bude uspešan u seksu i u poslu, odnosno da se sopstvena seksualnost i seksualnost drugih vrednuje.<br /><br />8. Dozvola da se život smatra smislenim i vrednim življenja.<br /><br />Skirptovi mogu da pripadaju Tragičnoj, Herojskoj ili Banalnoj (Ne-Pobednik) varijanti, u zavisnosti od njihovih pravila.</span><br />
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="background-color: white;"><br /></span> <span style="background-color: white;"><b>TA razlikuje šest načina za struktuiranje vremena pomoću davanja i primanja strokova:</b><br /><br />- povlačenje,<br />- ritual,<br />- dokolica (razonoda),<br />- posao,<br />- igre,<br />- intimnost (prisnost)<br /><br />Poređano je po snazi strokova, prisnost i igre daju najjače strokove.<br /><br />Povlačenje - nema razmene strokova.<br /><br />Rituali su uzajamne, stereotipne serije transakcija. Sadrže serije strokova koji se razmenjjuu između dve strane. Ljudi mogu da upražnjavaju dnevni ritual od dva stroka tako da, kada se prvi put susretnu, pozdrave jedni druge sa Zdravo. Drugi mogu upražnjavaju imaju ritual od četiri stroka kao:<br /><br />A: Zdravo!<br /><br />B: Zdravo! Kako si?<br /><br />A: Ide. Kako si ti?<br /><br />B: Lepo. Vidimo se.<br /><br />Razonoda je serija uzajamnih, polu-ritualnih transakcija. Razonode nemaju skriveni cilj i obično se odvijaju između ljudi na istoj talasnoj dužini. Uglavom su površne i bezazlene. Raznode su vrsta čavrljanja.<br /><br />Aktivnosti podrazumevaju da ljudi rade zajedno na zajedničkmom cilju. To može biti posao, sport ili nešto slično. Nasuprost razonodama, ovde postoji cilj koji vodi interakcije. Strokovi se razmenjuju u okviru saradnje i nisu lični već se odnose na aktivnost.<br /><br />Igra su serije uzajamnih transakcija sa prikvirenim ciljem, koje teku ka predvidivom ishodu.<br /><br />Prisnost je način struktuiranja vremena koja dozvoljava razmenu najsnažnijih strokorva bez igranja Igara. Inimnost se razlikuje od igara jer ovde nema skrivenog cilja, i razlikuje se od aktivnosti jer nema drugog procesa koji definiše kontekst saradnje. Strokovi su lični, odnose se na drugu ličnost i često bezuslovni.<br /><br />Igre su veoma važan pojam za transakcionu analizu. Igre obično igraju Roditelj, Odrasli i Dete ego stanja, i imaju često ustaljen broj igrača, uloga pojedinca može da se menja i ljudi mogu da igraju više igara.<br /><br />Bern je identifikova tuce igara, sa primedbom da, nezavisno od toga kada, gde ili zašto ih neko igra, svaka igra teži veoma sličnoj sturkturi. Postoje uloge, pravila i ciljevi igre.<br /><br />Svaka igra donosi dobit (nadoknadu) onima koji je igraju, kao što su pokušaj da se izazove simpatija, zadovoljstvo, postigne osveta ili ostvari neka druga emocija koja obično pojačava životni skript. Lišiti igrače očekivane dobti je način da se igra prekine.<br /><br />Važan aspekt igre je broj igrača. Igre mogu biti dvostruke (igraju ih dva igrača), trostruke (igraju ih tri igrača) ili mnogostruke. Pro razmatranju igara su korisne i varijable:<br /><br />Fleksibilnost: Sposobnost igrača da menjaju žetone igre (alatke kojima igraju). U fleksibilnoj igri igrači mogu da prelaze sa reči na novac, delove tela.<br /><br />Upornost: Upornost kojom se ljudi drže svojih igara i otpor da ih prekinu.<br /><br />Intenzitet: Lake igre se igraju relaksirano. Čvrste igre se igraju napeto i agresivno.<br /><br />Po stepenu prihvaltjivosti i moguće štete, igre su klasifikovane kao:<br /><br />Igre prvog stepena su društveno prihvatljive u igračevom društvenom krugu.<br /><br />Igre drugog stepena su igre koje bi igrači voleli da sakriju, iako ne prouzrokuju nepovratnu štetu.<br /><br />Igre trećeg stepena su igre koje mogu da nanesu tešku štetu jednoj ili više strana koje su u nju ušle.<br /><br /><i>Igre se takođe proučavanje po:</i><br /><br />- Cilju,<br />- Ulogama,<br />- Društvenim i psihološkimn paradigmama,<br />- Dinamici,<br />- Prednostima za igrače (Dobitci).</span></span><br />
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="background-color: white;"><br /></span> <span style="background-color: white;"><i><b>U transakcionim igrama ljudi najčešće ne postupaju racionalno, a njihovi motivi su često prikriveni.</b></i><br /><br /><span style="text-decoration: underline;">U svojoj knjizi Koju igru igraš Bern opisuje sledeće igre:</span><br /><br />- Zašto ne ti (YDYB: Why Don`t You, Yes But),<br /><br />- Da nije tebe (IFWY: If It Weren`t For You),<br /><br />- Zašto se to uvek meni događa? WAHM: Why does this Always Happen to Me?,<br /><br />- Pogledaj šta si me naterao da uradim (SWYMD: See What You Made Me Do),<br /><br />- Ti si me uvalio u ovo UGMIT: You Got Me Into This):<br /><br />- Vidi koliko se trudim (LHIT: Look How Hard I`ve Tried),<br /><br />- Samo pokušavam da ti pomognem (ITHY: I`m Only Trying to Help You),<br /><br />- Borite se ti i on (LYAHF: Let`s You and Him Fight),<br /><br />- Došao si mi na zicer. Đubre (NIGYYSOB: Now I`ve got you, you son of a *****),<br /><br />- Silovanje, žena bezrazložno viče ili preti da će vikati silovanje (RAPO: A woman falsely cries rape or threatens to),<br /><br />Bern je tvrdio da se igre ne igraju logički, Roditelj stanje jedne ličnosti može da igra sa Dete stanjem druge, pre nego Odrasli sa Odraslim.<br /><br />Svaka igra podrazumeva uloge Progonitelja, Žrtve i Spasioca. Igrači mogu da menjaju ove uloge. Žrtva može da postane Progonitelj i stavlja prethodnog Prognitelja u ulogu žrtve ili Spasilac iznenada postaje Progonitelj (recimo, prebacivanje: Nikada ne ceniš moju pomoć).<br /><br />Reket je strategija koja ličnosti omogućava da dozvoljenim osećanjima prikriju osećanja koja zaista imaju ali koja smatraju nedozvoljenim. Reket je set ponašanja i izabranih strategija naučenih i praktikovanih u detinjstvu koja pomažu da se dožive osećanja iz skripta. Ovo se događa uprkos vlastitih površnih negodovanja i osećanja povređenosti, izvan svesti i tako što se vidi kao krivica nekog drugog.<br /><br />Ko je, recimo, izabrao životni skript ljudi će te uvek izneveriti, taj će se potruditi da doživi izneveravanje, uprkos tome što navodno negoduje protiv njega.<br /><br />Reketi i igre su sredstva koje ličnost koristi da stvori okolnosti u kojima može slobodno da oseti skrivena osećanja, povinujući se skritptu iz detinjstva i ojačavajući ga. Ta sredstva su nadomestak za životnija i punija osećanja odraslog i za odogovor koji bi više odgovarao ovde-i-sada situaciji.<br /><br />Filozofija transakcione analize podrazumeva da su ljudi OK, da svaka ličnost ima vrednost, značaj, jednako pravo na uvažavanje. Svako (sa malo izuzetaka) ima pun kapacitet odraslog da misli. Ljudi odlučju o svojoj životnoj priči i sudbini, i to je odluka koja može da bude promenjena.<br /><br />Sloboda od neprilagođenosti utisnute u skript iz detinjstva je potrebna da bi se čovek oslobodio od neodgovarajućeg, neautentičnog postupanja i premeštenih emocija, svega onoga što nije časna i poštena reakcija na sada-i-ovde život.<br /><br />Ciljevi promene pod TA su autonomija (sloboda od skripta iz detinjstva), spontanost, prisnost, rešavanje problema kao suprotnost izbegavanju ili pasivnosti, izlečenje kao ideal a ne tek napredovanje učenjem novih izbora.</span></span><br />
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="background-color: white;"><br /></span> <span style="background-color: white;"><b>Kakav je vaš životni scenario?</b><br /><b><br />Životni skript je proces u kojem se definišemo, ali i sebe ograničavamo. Dokle god ga se držimo, život nam izgleda predvidiv. Cenu plaćamo time što ne prihvatamo nove mogućnosti čak i kada znamo da su za nas one bolje.</b><br /><br /><i>"Životni skript - nesvesni životni plan gde se ljudi osećaju kao žrtve zle sudbine, gde da bismo se razvijali treba da budemo fazno dozirano frustrirani."<br /><br />S. Milenković</i><br /><br />Svako ljudsko biće je kreator svoje sudbine. Kao slavni scenaristi pišemo svoja lična scenarija, režiramo po tom scenariju svoj život dodeljujući sebi glavnu ulogu i nikako ne odstupamo od njega pa ma koliko nam teško bilo. Još u svom ranom detinjstvu biramo, kreiramo svoju životnu priču i nje se držimo tokom čitavog života, bez obzira na posledice, kako bismo dokazali da smo u pravu, čak i po cenu bola, prinude, samoporažavajućih postupaka... Skript je obrazac po kom poimamo svet oko sebe.<br /><br />Redefinišemo stvarnost kako bismo je prilagodili svom viđenju, ili pribegavamo umanjivanju, proglašavamo nešto nevažnijim i bezvrednijim nego što jeste, ili glorifikujemo kako bismo prikrili nedostatke ličnog skripta.<br /><br /><b>Tri ego stanja</b><br /><br /><b>Po transakcionoj analizi u čoveku postoje tri ego stanja: Roditelj (Parent), Odrasli (Adult) i Dete (Child).</b> Ne postoje univerzalni obrasci ego stanja. Svako stanje se drugačije ispoljava kod svake ličnosti, već prema iskustvima iz detinjstva, mentalitetu, intelektu i porodičnom nasleđu.<br /><br />* Roditelj je ego stanje u kome ličnost postupa, oseća i misli podsvesno oponašajući svoje roditelje ili roditeljske figure. Ponaša se onako kako su radili roditelji.<br /><br />* Odrasli je ego stanje u kome ljudi postupaju, osećaju i misle u skladu sa onim što se zbiva ovde i sada, koristeći sve svoje mogućnosti sa iskustvom koje ga vodi kao odraslo ljudsko biće. Tada postupamo prema objektivnoj proceni stvarnosti. To je idealno ego stanje.<br /><br />* Dete je stanje u kome osoba postupa, oseća i misli kao što je to činila u detinjstvu. Na primer, kada loše procene njen rad, može da reaguje gledajući u pod, osećajući stid ili bes, kao što je radila kao dete kada bi je odrasli grdili.<br />Roditeljske zabrane<br /><br />Dobijamo zabrane ili naloge od roditelja ili roditeljskih figura koji utiču na kreiranje našeg skripta: - Ne budi (nemoj da postojiš), - Nemoj biti ono što jesi, - Nemoj biti dete, - Nemoj da odrasteš, - Ne čini to nikad u svom životu, - Ne čini ništa, - Ne budi važan, - Ne pripadaj, - Nemoj biti blizak, - Ne budi dobro (nemoj biti zdrav), - Ne misli, - Ne osećaj. Te zabrane uvek su u negacijama i nikada nisu afirmativne. Sa druge strane, detetu se govori šta mora da radi, čini i to uvek u vidu naređenja: - Dopadni mi se (dopadni se ljudima), - Budi savršen, - Budi jak, - Trudi se, - Žuri, - Pazi.<br /><br />Stvarajući svoj skript dete često žonglira pokušavajući da pomoću naloga zaobiđe zabrane. Zaključuje, na primer: U redu je da živim (zaobilazi zabranu - nemoj da postojiš), ako se jako trudim.<br /><br /><b>Roditeljske dozvole</b><br /><br />Postoje i dozvole, koje su najvažnije za razvoj ličnosti:<br />- dozvola za postojanje,<br />- dozvola da se na originalan, sebi svojstven način iskuse senzacije, misli i osećanja, bez obzira na to šta drugi ljudi smatrali da osoba treba da misli ili oseća,<br />- dozvola da se bude svog pola i godišta, sa potencijalima za rast i razvoj,<br />- dozvola da se bude emocionalno blizak sa drugim ljudima,<br />- dozvola da se bude svestan svoje bazične životne pozicije,<br />- dozvola da se promeni životna pozicija,<br />- dozvola da se bude uspešan u seksu i u poslu, odnosno da se sopstvena seksualnost i seksualnost drugih vrednuje,<br />- dozvola da se život smatra smislenim i vrednim življenja.<br />Skirpt može da pripada Gubitničkoj, Pobedničkoj ili Banalnoj varijanti, u zavisnosti od njihovih pravila.<br /><br /><b>Životne igre </b></span><span style="background-color: white;">Igre su veoma važan koncpt u transakcionoj analizi. Teoriju igara postavio je Eric Berne. Igre obično igraju Roditelj, Odrasli i Dete ego stanja, i imaju često ustaljen broj igrača, uloga pojedinca može da se menja i ljudi mogu da igraju više igara.</span><span style="background-color: white;"><br /><br />Bern je identifikovao veliki broj igara, sa primedbom da, nezavisno od toga kada, gde ili zašto ih neko igra, svaka igra teži veoma sličnoj strukturi. Postoje uloge, pravila i ciljevi igre.<br /><br />Svaka igra donosi dobit onima koji je igraju, kao što su pokušaj da se izazove simpatija, zadovoljstvo, postigne osveta ili ostvari neka druga emocija koja obično pojačava životni skript. Lišiti igrače očekivane dobiti je način da igra bude prekinuta.<br /><br />Važan aspekt igre je broj igrača. Igre mogu biti dvostruke (igraju ih dva igrača), trostruke (igraju ih tri igrača) ili mnogostruke. Za razmatranje igara korisne su i varijable:<br /><br /><b>Fleksibilnost:</b> Sposobnost igrača da menjaju alatke kojima igraju igru. U fleksibilnoj igri igrači mogu da prelaze sa reči na novac, delove tela.<br /><b>Upornost:</b> Upornost kojom se ljudi drže svojih igara i otpor da ih prekinu.<br /><b>Intenzitet:</b> Lake igre se igraju relaksirano. Čvrste igre se igraju napeto i agresivno.<br />Po stepenu prihvatjivosti i moguće štete, igre su klasifikovane kao:<br />-<span style="text-decoration: underline;"> Igre prvog stepena</span> - društveno prihvatljive u igračevom društvenom krugu.<br />- <span style="text-decoration: underline;">Igre drugog stepena</span> - igre koje bi igrači voleli da sakriju, iako ne prouzrokuju nepovratnu štetu.<br />- <span style="text-decoration: underline;">Igre trećeg stepena</span> - igre koje mogu da nanesu tešku štetu jednoj ili više strana koje su u nju ušle.<br />Igre se takođe proučavaju po: cilju, ulogama, društvenim i psihološkim paradigmama, dinamici, prednostima za igrače (dobicima).<br /><br />U transakcionim igrama ljudi ne postupaju uvek racionalno a njihovi motivi često su prikriveni. U svojoj knjizi "Koju igru igraš" Bern opisuje sledeće igre:<br /><br />- Zašto ne ti, da ali (Why don`t you, yes but),<br />- Da nije zbog tebe, da tebe nije bilo (If it weren`t for you),<br />- Zašto se to uvek meni događa? (Why does this always happen to me?),<br />- Pogledaj šta si me naterao da uradim (See what you made me do),<br />- Ti si me uvalio u ovo (You got me into this):<br />- Vidi koliko se trudim (Look how hard I`ve tried),<br />- Samo pokušavam da ti pomognem (I`m only trying to help you),<br />- Borite se ti i on (Let`s you and him fight),<br />- Uhvatio sam te, đubre jedno (Now I`ve got you, you son of a bitch),<br />- Žena bezrazložno viče silovanje ili preti da će vikati silovanje (A woman falsely cries rape or threatens to).<br /><br />Bern je tvrdio da se igre ne igraju logički. Roditelj stanje jedne ličnosti može da igra sa Dete stanjem druge, pre nego Odrasli sa Odraslim.<br /><br />Svaka igra podrazumeva uloge Progonitelja, Žrtve i Spasioca. Igrači mogu da menjaju ove uloge. Žrtva može da postane Progonitelj i stavlja prethodnog Prognitelja u ulogu žrtve ili Spasilac iznenada postaje Progonitelj (recimo, prebacivanje: Nikada ne ceniš moju pomoć).<br /><br />Reket je strategija koja ličnosti omogućava da dozvoljenim osećanjima prikrije osećanja koja zaista ima ali koja smatra nedozvoljenim. Reket je set ponašanja i izabranih strategija naučenih i praktikovanih u detinjstvu koja pomažu da osećanja iz skripta budu doživljena. Ovo se događa uprkos vlastitim površnim negodovanjima i osećanjima povređenosti, izvan svesti i tako što se vidi kao krivica nekog drugog.<br /><br />Ko je izabrao životni skript "ljudi će te uvek izneveriti", taj će se potruditi da doživi izneveravanje, uprkos tome što navodno negoduje protiv toga.<br /><br />Reketi i igre su sredstva koje ličnost koristi da stvori okolnosti u kojima može slobodno da oseti skrivena osećanja, povinujući se skriptu iz detinjstva i ojačavajući ga. Ta sredstva su zamena za životnija i punija osećanja odraslog i za odgovor koji bi više odgovarao ovde-i-sada situaciji.<br /><br /><i>"Ne želi ništa više jer dosuđenoj<br />Sudbini smrtnik umaknuti ne može." (Antigona)</i><br /><br />Čovek mora podnositi sve što mu dosude bogovi. Tako i Edip pada kao žrtva proročanstva, volje bogova i zle sudbine.</span></span><br />
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="background-color: white;"><br /></span> <span style="background-color: white;"><b>"Pisanje scenarija" počinje u detinjstvu</b><br /><br /> Životni skript (scenario) je teoretski koncept transakcione analize. Životni skript je ideja, naše stremljenje ka tome da stvorimo na nesvesnom nivou plan kao priču koju izmislimo u detinjstvu o sebi i svom životu koju se trudimo da sledimo i da je kasnije u životu realizujemo. Drugim rečima, životni skript je lični životni plan koji smo razvili pod roditeljskim, porodičnim, socijalnim, kulturnim i religijskim pritiscima. Taj plan uglavnom stvaramo do sedme godine da bismo ga tokom čitavog života realizovali i njega predstavili kao svoju vodilju.<br /><br />Da bi se ovaj proces više i bolje razumeo evo primera: ilustrovaćemo ga slučajem Jane. Jana je rođena kao treće dete u porodici. Imala je stariju sestru i brata. Njeni roditelji bili su vrlo zauzeti ljudi, jedva krpeći kraj s krajem. Jana nije dobijala mnogo pažnje kod kuće. Jedino gde je neko obraćao pažnju na nju je kada je pored svoje starije sestre sedela sa knjigom i čitala. Jana je vrlo mala, u uzrastu od pet godina, naučila da čita. U kreiranju svog životnog scenarija Jana će napraviti specifične skriptne odluke u vezi sa sobom, drugim ljudima i generalno čitavim svetom. Na primer, može da odluči da uvek bude dobra devojčica, tiha, studiozna i bez zahteva.<br /><br />Može takođe da odluči da radi baš kao i njeni roditelji. Doneće zaključak da je svet mesto gde ljudi treba da se bore i stvarno mučno da rade kako bi krpili kraj s krajem. Ove skriptne odluke doneće kao odgovor na porodične i kulturološke poruke bazirane na dečijem vrlo limitiranom nivou i sa dečijim iskustvom. Ovo je nesvesni ili narativni životni plan, priča koju sebi pričamo o mogućnostima koje imamo u životu vođeni dotadašnjim iskustvom i inputima koje smo dobili od roditelja i sredine. Pravimo plan koji će imati smisla i koji će nas zaštititi. Na primer, Jana možda može da se žali zbog manjka pažnje koju dobija u porodici, ali kao dete ona tada može da bude isključena iz razgovora jer, možda u njenoj porodici nema mesta za žalbe i zahteve. Tako je Jana dobila poruku da nema žalbi i zahteva, da život mora da bude prihvaćen takav mizeran kakav jeste. Ovakvi scenariji postanu limitirajući u odraslom životu. Tada i ako dobijemo priliku za nešto bolje mi se ne usuđujemo da je uzmemo jer to nije propisano našim skriptom.<br /><br /><b>Jana je odrasla</b><br />Da zamislimo šta Jani može da se desi kada odraste. Ajde da kažemo da ima neka postignuća na poslu i da je njena karijera donekle i došla. Udala se za čoveka koji je takođe sebe investirao u posao i oni se fino slažu. Do sada je Jana ostala u svom skriptu "teško radi - work hard", "život je borba - life is a struggle". Pomislili biste da joj dobro ide. Svakako tu su i neke tamne mrlje koje je njen skript kreirao. Ona ne provodi mnogo vremena u društvu a i ne primećuje kada neko i poželi da se druži sa njom. Jedina prijateljica koju ima je ona koju je upoznala u knjižari. Njih dve provode vreme pričajući o knjigama baš kao što je radila sa starijom sestrom. Bez obzira na to, Jana sa svojom prijateljicom nije bliska, jer nije predvidela u skriptu emocionalnu bliskost. Jana se udala za čoveka koji je više uložio u karijeru nego u njihov zajednički život i ona se pored njega često oseća usamljeno.<br /><br />Jana je svog prethodnog dečka ostavila zato što je bio opušteniji, a ona je smatrala da je to lenjost kada on hoće vikende da provodi u društvu i da ne radi. Jana takođe nije mogla da prihvati njegovu dobrotu i toplinu zato što je to bilo van njenog skripta.<br /><br />Počela je fizički da pati zbog prekomernog posla. Dobijala bi bolove u leđima i imala je česte infekcije. Postala je i kandidat za depresiju pošto je zanemarivala svoje emocije i dobrobit svoje duše dajući mnogo više energije nego što je primala.<br /><br /><b>Kakav je moj lični scenario?</b><br /><br />Životni skript je proces samo-definisanja i često samo-limitiranja na psihološkom planu kao i konstruisanja realnosti. Dokle god se držimo skripta život nam izgleda predvidiv. Cena koju plaćamo je neprihvatanje novih mogućnosti čak i kada znamo da su za nas one bolje.<br /><br />Sebi sada možete da postavite pitanje: kako izgleda vaš lični scenario? Jedan od načina da to saznate je da odgovorite na pitanje koji vam je omiljeni lik iz bajke ili mitologije. Koju ste priču najviše voleli kada ste bili mali? Često deca koriste bajke kao model za lične priče ili eksperimentišu sa različitim scenarijima. Na primer, Jana je mogla da voli Odiseja kome je trebalo deset godina da teškom mukom doputuje do kuće posle Trojanskog rata. To je priča u kojoj ima teškog rada, istrajnosti, napora, inteligencije, odanosti i konačne pobede posle silnih poteškoća.<br /><br />Možete da pustite mašti na volju ili se vratite u tinejdžersko doba i setite se šta ste tada očekivali. Neki ljudi misle da nikada neće sresti nikog. To je njihova skriptna odluka da budu sami (being alone). Postoje ljudi koji u svom skriptu sebi dozvoljavaju više sreće nego drugi. Odatle i imamo klasifikaciju scenarija na pobednička, gubitnička i banalna.<br /><br />Pobednički scenario dozvoljava da osoba na kraju dobije to što želi (kao u mitu o Odiseju koji je na kraju našao put do kuće). Tako neki kao deca razmišljaju da će se srećno udati i da će ispuniti sva svoja očekivanja u životu.<br /><br />Gubitnički scenario je onaj koji se završava tako da osoba prepušta drugima da uzmu ono što žele. Donekle, i Janin skript može da bude gubitnički. Moguće je da je postavila skript tako da bez obzira na naporan rad i trud koji ulaže, ona nikada neće uspeti. Ako Jana živi ovakav skript može da upadne u ozbiljnu depresiju, da izgubi posao, i završi sedeći kod kuće do kraja svog života.<br /><br />Banalni scenario je onaj koji se gradi na mediokritetu, gde se ništa ne dobija i nema šta da se izgubi. Jana je mogla da napravi i ovakav skript gde je mogla dosta da radi do kraja života, ali da ima osećaj da zapravo ništa i nije uradila. Njen muž i prijatelji mogu da ostanu emocionalno distancirani i ona može da se oseća neispunjeno i usamljeno.<br /><br /><b>Oslobođeni skripta – rekreacija scenarija</b><br /><br />Kakav god da je scenario koji smo u detinjstvu sebi zacrtali, čak i da je Pobednički scenario, to je i dalje model mišljenja i ponašanja koji nam donekle ne dozvoljava da istražimo sve svoje mogućnosti. Idealno je dakle da postanemo, da se oslobodimo scenarija ili da ga osnažimo. Na primer, Jana može da nastavi mnogo da radi i da joj veliki rad donese uspeh, kao i da nauči da bude emocionalno bliža i da sebi dozvoli da se malo zabavi.<br /><br />Razmislite, šta biste želeli da drugi saznaju o vama pročitavši vaš epitaf? Zamislite ljude koje cenite i volite da čitaju memorijal zapisan u vašu čast. Napišite sami svoj govor koji ostaje posle vas – posmrtni govor. Počnite novi život sada kada već znate da ćete imati spektakularan i lep kraj. Nemojte da budete jedno od onih bića koja kažu: - E, da mogu sve iz početka… Mi nismo nikada premladi ili prestari da bismo napisali novi životni scenario. Kolike god da su naše godine sada je pravo vreme za to.<br /><br />Oslobađanjem od skripta mi dobijamo autonomiju. Autonomija je ponašanje, mišljenje i osećanje u direktnoj vezi sa ovde-i-sada stvarnošću više nego reakcija na stvari bazirane na uverenjima skripta. U autonomiji se manifestuje spontanost, intimnost i svesnost, a to je zapravo mogućnost da živimo sada-i-ovde. Takođe, odrasli imaju odgovornost za decu narednih generacija. Mi moramo da pomognemo našoj deci da napišu svoja životna scenarija kojima će ispuniti svoje živote. Uporedite ova dva skripta:<br /><br />1 . "Nikad ništa od tebe. Uvek ćeš biti gubitnik. Nikada nećeš imati novca, itd"<br />2. "Uspećeš. Možeš da budeš uspešan kao bilo ko drugi. Verujem u tebe, ti to možeš…".<br /><br />Nema sumnje u to koji scenario "bolje radi" i koji će više pomoći detetu da uspe u životu. Svako ko je imao velika postignuća u životu, u svom detinjstvu imao je pored sebe nekog ko je u njega verovao i ko mu je govorio da će jednog dana nešto od njega biti, da će uraditi nešto veliko.<br /><br />I naravno, jednom kada shvatimo svoj nesvesni plan tada možemo i da ga menjamo. Odluku o životnom scenariju donosimo kao deca. Kao odrasli možemo da promenimo mišljenje. Šta god odlučili o sebi i svom životu kao deca, odluke su donete sa jako suženih, dečijih perspektiva. Ono što nam se u tom uzrastu činilo kao životna istina često nije tako. Iz ove perspektive i sa ovim životnim iskustvom dozvoljene su promene. Ono što smo kao deca kreirali, kao odrasli možemo da kreiramo ponovo. Kao odrasli imamo slobodu da pišemo lične priče i da se zabavljamo dok to radimo!</span></span><br />
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><span style="background-color: white;"><br /></span> <span style="background-color: white;"><br /></span> <span style="background-color: white;">Izvor: "<i>TA Today"</i></span></span></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-84451480391563802632013-02-27T12:29:00.001+01:002013-02-27T12:29:42.901+01:00To be valuable human being... or more valuable than others <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div style="text-align: justify;">
When we buy vegetables at the market, such as tomatoes, we assess its validity based on its exterior: color, texture, softness, weight and others. We do this not because we are interested in the outside or bark, but that we are on the exterior of a better conclusion about the content that we eat. An additional problem created manufacturers and retailers who are competing to sell us more attractive as a product that is beautiful, and we often pass over the fact that the "beauty" comes at the expense of quality content.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDmd5H3ZddWQQDoFbreyj32MfeQUTf0RQThg8w6GS6U-O9mVJVEVyk8YH6p5YVrLClmzckuljzEpWPRyq-CyQWAN_FnEuHLPWedwdiZuCd_AzMS6fq5BpKZd5kGgpL0xvPVPDBdhg6/s1600/tomato.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDmd5H3ZddWQQDoFbreyj32MfeQUTf0RQThg8w6GS6U-O9mVJVEVyk8YH6p5YVrLClmzckuljzEpWPRyq-CyQWAN_FnEuHLPWedwdiZuCd_AzMS6fq5BpKZd5kGgpL0xvPVPDBdhg6/s320/tomato.png" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
What is the similarity between humans and tomato? First, most of them is water. Second, both emit a distinctive sound when you step on it. Third, both have and what is outside and what is inside. And another thing is: when we deal with them, we want to exist as much correlation between those inside and those outside.<br />
<br />
Similar to the tomato, the people here today has become inclined to show others that we are beautiful / worthy / capable, etc., but to actually be. The reason for this is the nature of human relations market that is the consequence of consumerism, which is a characteristic phenomenon of prevalence of the value of products sold. In other words, if it is more important that the product is selling well and quickly but be of good quality, then much of the development and production resources will be directed at marketing. The sale itself don't recognizes product as a valuable but as more valuable than others at any given moment.<br />
<br />
If we go back to this discussion of human relations, we can see that they increasingly take on the characteristics of the market. There is a growing desire to leave a better impression in the professional or personal life so that we can focus on appearance or packaging. Where to?<br />
<br />
The most important need of the human soul is need for love, or other words every person has need to be recognized as a valuable human being. The more someone is valuable to us as a human being, the more we love him. Result of dissatisfaction this need is suffering.<br />
<div>
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div class="separator" style="clear: both;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhLJ2uM0tfmiMHFV04Q8MGRxS6m3_QJ4BelKOgi62zLMjRlP5RI8-IVxnZrDpUke-1ry-2qlrd2F7c10XM72EJHsF0zrtVrAXbmBUyV3D3LD7KzI649silffBT4k3UlhhQ1k4Z2GKrd/s1600/grass.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="193" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhLJ2uM0tfmiMHFV04Q8MGRxS6m3_QJ4BelKOgi62zLMjRlP5RI8-IVxnZrDpUke-1ry-2qlrd2F7c10XM72EJHsF0zrtVrAXbmBUyV3D3LD7KzI649silffBT4k3UlhhQ1k4Z2GKrd/s320/grass.JPG" width="320" /></a></div>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Among others, the main psychological consequence of market character of human relations is the <b>contamination that masks the need to be loved/valuable in the desire to be more valuable than others</b>, ie. to "sell" better. The contamination results that a need for love is ignored and therefore unsatisfied. Today's "market" of people are unhappy individuals too hungry of love, and unaware of the reasons trying to saturate by wrong things. Hot celebrity gathered hundred thousand people at the concert that will cheer her as "perfect, sexiest, goddess", but she is also a human being and she needs to hear that is valuable to someone. <b>Not the most valuable, but valuable!</b> Paradoxically, it is often not heard from any of his hundred thousand or a million fans.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Excessive concern about the facade that makes people ignore the walls and the construction and cracks in them. Small cracks in the facade that occur due to the large construction issues can be masked fast with beautiful new facade. This allows large gaps to increase until they become so large that the building starts to collapse. When that happens, everyone can see that the facade was not more important than the structure. But then it is usually too late for both of them.<br />
<br />
Whatever you reach the people who kept the banner of "Being more valuable" does not satisfy the basic need for value or love, just irritating. Whatever, all people are worthy of its very existence, and everyone can feel gratitude for small things that they feel ones they have managed to get out of the race "for the most valuable status" before this started. How come many people always miss it?<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
<div>
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-28492168242949976572013-02-27T11:55:00.003+01:002013-02-27T11:55:32.371+01:00Бити вредно људско биће... или вредније од других<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div style="text-align: justify;">
Када на пијаци купујемо поврће, на пример парадајз, ми процењујемо његову исправност на основу његове спољашњости: боје, текстуре, мекоће, тежине и слично. То радимо не зато што нас интересује спољашњост или кора, већ да би смо на основу спољашњости што боље закључили о садржају који ћемо јести. Додатни проблем стварају произвођачи и трговци који се надмећу да нам продају што примамљивији то јест лепши производ, а ми често прелазимо преко чињенице да та "лепота" иде на рачун квалитета садржаја.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDmd5H3ZddWQQDoFbreyj32MfeQUTf0RQThg8w6GS6U-O9mVJVEVyk8YH6p5YVrLClmzckuljzEpWPRyq-CyQWAN_FnEuHLPWedwdiZuCd_AzMS6fq5BpKZd5kGgpL0xvPVPDBdhg6/s1600/tomato.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDmd5H3ZddWQQDoFbreyj32MfeQUTf0RQThg8w6GS6U-O9mVJVEVyk8YH6p5YVrLClmzckuljzEpWPRyq-CyQWAN_FnEuHLPWedwdiZuCd_AzMS6fq5BpKZd5kGgpL0xvPVPDBdhg6/s320/tomato.png" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
Која је сличност између људи и парадајза? Прво, већи део је вода. Друго, оба испуштају карактеристичан звук кад се нагазе. Треће, обоје имају и оно што је споља и оно што је унутра. И још нешто је слично, а то је да када имамо посла са њима, желимо да постоји што већа корелација између оног споља и оног изнутра.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Слично као код парадајза, и код нас људи је данас постало некако претежније да покажемо другима како смо лепи/вредни/способни итд, него да то заиста и будемо. Разлог томе треба тражити у тржишном карактеру људских односа који је наравно последица потрошачког менталитета, а чије је обележје појава претежности продаје над вредношћу производа. Другим речима, ако је важније да се производ брзо и добро прода него да буде квалитетан, онда ће добар део ресурса развоја и производње бити усмерен у маркетинг. Сама продаја дакле не препознаје производ као вредан него као вреднији од других у датом тренутку.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ако сад ово разматрање вратимо у људске односе који, мора се признати, све више попримају карактеристике тржишта, увидемо исте законитости. Све је већа тежња да на неког оставимо што бољи утисак у професионалном или приватном животу тако што ћемо се фокусирати на изглед или амбалажу. Одакле то?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Најважнија потреба људске душе је потреба за љубављу, односно потреба да особа буде препозната као вредно људско биће. <b>Што нам је неко вреднији као људско биће, то га више волимо</b>. Последица незадовољења те потребе је патња.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhLJ2uM0tfmiMHFV04Q8MGRxS6m3_QJ4BelKOgi62zLMjRlP5RI8-IVxnZrDpUke-1ry-2qlrd2F7c10XM72EJHsF0zrtVrAXbmBUyV3D3LD7KzI649silffBT4k3UlhhQ1k4Z2GKrd/s1600/grass.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="193" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhLJ2uM0tfmiMHFV04Q8MGRxS6m3_QJ4BelKOgi62zLMjRlP5RI8-IVxnZrDpUke-1ry-2qlrd2F7c10XM72EJHsF0zrtVrAXbmBUyV3D3LD7KzI649silffBT4k3UlhhQ1k4Z2GKrd/s320/grass.JPG" width="320" /></a></div>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Између осталих, главна психолошка последица тржишног карактера људских односа је <b>контаминација која маскира потребу да будемо вредни у жељу да будемо вреднији од других</b>, тј. да се "продамо" што боље. Та контаминација чини да потреба за љубављу буде занемарена и самим тим незадовољена. Данашњи "тржишни" људи су несрећне индивидуе прегладне љубави, а несвесни разлога своје глади покушавају да се засите погрешних стварима. Популарна естрадна звезда окупи сто хиљада људи на концерту који ће јој клицати како је "савршена, најсексипилнија, богиња", али је и она људско биће коме треба само да чује како је некоме вредна. <b>Не највреднија, него вредна!</b> Парадоксално, она то често не чује ни од једног од својих сто хиљада или милиона обожавалаца.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Претерана брига о фасади чини да људи занемаре зидове и конструкцију и пукотине у њима. Мале пукотине на фасади које се јављају због великих у конструкцији брзо се замаскирају новим лепшим слојевима фасаде. То омогућава великим пукотинама да се повећавају све док не постану толико велике да зграда крене да се руши. Кад се то деси сви виде да фасада и није била битнија од конструкције. Али тада је обично касно за обе.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Шта год да постигну људи који се воде паролом "Бити вреднији" не задовољава основну потребу за вредношћу односно љубављу, само је раздражује. Какви год да су, сви људи јесу вредни самим својим постојањем и сви могу осећати захвалност за мале ствари коју осећају они који су успели да се измакну из трке за статус највреднијег пре него што је ова почела. Како то многима увек промакне?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-82272904452325321422013-01-29T16:39:00.001+01:002013-01-30T09:06:54.213+01:00Marko Aurelije, moj prijatelj<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div style="text-align: justify;">
Jedno veče sedimo tako moj prijatelj Marko Aurelije i ja, i pijemo neko dobro crveno vino sa obronaka Karpata. On inače, kao što to i istoričari kažu, nije bio vinski tip, ali je za neki dil od Moldavskog kneza dobio 10 vagona cabernea, pa je gledao da to potroši pre no što se ukiseli i ja sam od njega godinama dobijao po vedricu kad dolazi u goste.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Marko je inače voleo da provodi vreme u mom domu, jer se ja za razliku od njegovih dvorjana, nisam ustručavao da mu kažem neke stvari i on je to veoma cenio. On je tako mogao satima da ide ubrljan oko usta od ručka ili otkopčanog šlica i na te stvari mu niko od njegovih nije smeo skrenuti pažnju. Onda on dođe kod mene, i ja ga pre nego što sednemo detaljno pogledam i kažem mu ako mu nešto fali. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Govorio je: "Kako da budem dobar vladar kad nemam informacija. Fidbek je ono što mi fali", na šta bih mu je uvek odgovorio da ne koristi imperijalni rečnik dok je u mom domu. "U Rimu si Rimljanin, u Srbiji budi Srbin!" Njemu su se moje izreke uvek dopadale.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Najčešće je dolazio bez pratnje, jer nije želeo da spontanost i iskrenost budu opterećene dvorskim formalizmima i protokolima. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4-T9RHWawGcCGs_jH8Uhp8t0CZAKNBxVPifPmTQU92zC3xE6ArHLdflr2Lm8fc7fovZyJjXDF3xSgYd8e1nLDhtz5nupDY2BvRavYW-SYQk4sX1Vx27P7qf1ICi0tG2JukLoK8xdH/s1600/407+3+Roma-Museos+Capitolinos-Marco+Aurelio.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4-T9RHWawGcCGs_jH8Uhp8t0CZAKNBxVPifPmTQU92zC3xE6ArHLdflr2Lm8fc7fovZyJjXDF3xSgYd8e1nLDhtz5nupDY2BvRavYW-SYQk4sX1Vx27P7qf1ICi0tG2JukLoK8xdH/s320/407+3+Roma-Museos+Capitolinos-Marco+Aurelio.jpg" width="320" /></a></div>
<span id="goog_298442241"></span><span id="goog_298442242"></span><br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ovoga puta došao je blatnjavh cipela. To je valjda mogao da vidi i sam, ali ti vladari nekako vremenom gube naviku da se bavi prizemnim stvarima kao što su cipele i blato, a da toga po pravilu nisu svesni. Ja mu kažem da obriše noge pre nego stupi na moj plemeniti travnjak, a kad on vide svoje noge bi mu malo neprijatno. Ipak objasni: "Znaš prijatelju, to mi je on jedne barice koju sam video usput. Nisam izdržao morao sam da malo zgazim. Nas vladare dok smo deca ne puštaju da se igramo, i nama čežnja za igranjem ostaje ceo život. Zato smo mnogo ratoborni jer rat shvatamo kao igru i priliku da pokažemo da smo bolji od drugog." </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Njegova iskrenost me ganula i ja mu kažem: "E poserem ti se ja brate na takvu vlast i takav život kad moraš da otpustiš pratnju da bi mogao da šljapkaš u barici i da dođeš kod prijatelja. I što si kadar da pobiješ pola sveta samo zato što te nisu voleli kad si bio mali!" </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Da prijatelju," nastavi on, "ali ja sam svojih kompleksa svestan, nisam kao ona budala Neron koji je zapalio Rim samo da bi drugi rekli da je i on sposoban nešto da uradi" uzvrati on ozbiljno. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ono jest, taj je Neron bio budala neopevana. Kad vladar zapali grad koji je osvojio, on time pravi prekid u istoriji tog grada i naroda koji ga je nastanjivao, a sve u želji da uzveliča svoju pobedu. Jebemliga, ne može se reći da je paljenje pokorenog grada neki ljudski gest, pogotovo gest heroja obdarenim srcem i mudima. Ali da neko zapali svoj grad, blokirajući izlaze da bi stradalo što više ljudi, to mora da je neka teška pičkica koja nije dobila ponija za peti rođendan. (Jebiga ljudi, pazite šta obećavate deci, vidite kakva sranja su sklona da urade zbog vaših olako datih obećanja.)</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Elem, bilo je tako tu oko pola deset, kad kaže meni Marko: "nešto me muči želudac, mora da su oni tvoji krastavci." Ja tu skočim, "nemoj krastavce" reko "da mi diraš, za krastavce oću dubijem". On je inače znao da se ja tim biranim rečima obraćam samo najiskrenijim prijateljima, i to je cenio. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zato odmah pređe na stvar: "Prjatelju, nešto razmišljam. Dok dolazih, videh pijanu rulju kako naskače na prozore prepune gostionice i kliče nešto kao: Seka, Stanija! Dalje krenem i vidim grupu mladića kako sede na jednom stećku i pljuju ispred sebe. Pitam ih šta rade, a jedan od njih mi kaže rezignirano: Blejimo matori. Taj prizor me naterao da se zamislim." I onda iznedri onu njegovu čuvenu: <b>"Zaista, buncaju ljudi i postaju umorni od života kad nemaju pred sobom neki cilj prema kome bi upravili svaki svoj napor i svaku svoju misao."</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5K63yGsbpyanMgWf7d3VKP7Jb3j5_Oz9zMgSJtTai_ba-LpaARI3XeaYr1e_lQlIgKoMerbh_Elz65DC4uzb0t9GZXFedD9EcMMnubttzipAIuQGDlGbwS6jUhFHYsCHyqwB3t35A/s1600/url.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5K63yGsbpyanMgWf7d3VKP7Jb3j5_Oz9zMgSJtTai_ba-LpaARI3XeaYr1e_lQlIgKoMerbh_Elz65DC4uzb0t9GZXFedD9EcMMnubttzipAIuQGDlGbwS6jUhFHYsCHyqwB3t35A/s320/url.jpg" width="305" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Tu ja krenem da ga tešim: "Nemoj Mare da se bedačiš, i ovo tvoje Rimsko carstvo mora da propadne jednog dana. Posle će doći nove imperije i svaka će pretendovati da baš ona bude nosilac kulture, progresa, i da se baš njenim bogovima svi moraju klanjati, ali će svaka završiti sa svojim Sekama i Stanijama. A jel znaš zašto? Zato što u dubini duše zabole svakog imperatora i za progres i za kulturu. Sve do čega im je stalo je da se izigraju i na neko vreme umire svoje razjarene komplekse."<br />
<br />
Tu se on malo zamisli, a onda se nasmeja i bi mu lakše. Nivo vina opet stade da opada u vedrici, a moja verna ljuba donese sira koji nam je darivao moj tast, kmet Rudnički, i priča krete dalje.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Prijatelju," nastavi Marko, "dobro si rekao ono za dušu. Sve čoveku odatle kreće. Trebalo bi se više udubljivati u sopstvenu dušu." Tu se on okrete vernoj ljubi mojoj. "Dragojla, verna ljubo mog vernog prijatelja", reče joj on, "dobro zapamti ove reči" - <b>"Pogledaj u dubinu svoje duše. Tu ćeš naći izvor prave sreće, izvor nepresušni, samo valja da ga neprestano dubiš."</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"More Marko", odvrati mu moja verna ljuba, "nemoj da te mlatnem ovim vedrom po glavi pa da vidiš gde je izvor prave sreće." Marko je znao da ona to govori čistoga srca i uživao je u njenim rečima.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Marko je inače morao da vozi do kuće, jer je voleo u goste da dolazi bez pompe i pratnje, pa je bio uzdržaniji u piću - na jedan moj uborak on je pio krasovulju, tako da smo iz sedam tura popili pola vedrice. Odjednom, kaže on meni: <b>"Porazno je kad u životu čoveka pre klone duh nego telo."</b> </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Pošto me vino već bilo opustilo, nisam mogao da shvatim da li to ima više antropološki, ontološki ili stoički smisao, pa ga oprezno upitah: "Mare, jel si ti to mene našo pijanog da zajebavaš bre?" </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Ne prijatelju zaista ne, samo osećam se nešto malaksalo u poslednje vreme i mislim da mi je vreme da polako napuštam ovaj svet. Bilo je lepo živeti. Posle mene doći će neko drugi." I tu ustane da ide. "De ćeš bre, nismo vepra ni okusili," viknuh ja.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhDtorBCW6s4ZKSIo1UMnn_ZNaMENjgCWIVJxaeRGhGCUf3oqD0NPyg2iHNhyCRzh1Q_viebJan5gkOTYvh2gy5FA3CEwyWMIqExS8h5CeHtNHGImLlNI8I-455heClU4mVxljJ-kG2/s1600/drvo_tresnja.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhDtorBCW6s4ZKSIo1UMnn_ZNaMENjgCWIVJxaeRGhGCUf3oqD0NPyg2iHNhyCRzh1Q_viebJan5gkOTYvh2gy5FA3CEwyWMIqExS8h5CeHtNHGImLlNI8I-455heClU4mVxljJ-kG2/s320/drvo_tresnja.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ni moje molbe, ni veprovo mahanje repićem nije bilo dovoljno da ga skrene sa njegovog puta. "Marko" rekoh, "znaš li kojim putem da se vratiš?"</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
On tu zastade, pogleda prema nebu, osmehnu se i reče ono zbog čega su me kasnije mnogi istoričari i biografi smarali i opsedali da im pričam. <b>“Uvijek idi najkraćim putem. Najkraći je put onaj koji je u skladu s prirodom; njega se drži kao spasonosnog i prema njemu sve govori i radi. To načelo oslobađa od tegoba i borbe od svake proračunosti i poze.”</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Da.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>"Spasonosan put je onaj u skladu sa prirodom!"</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
I ode čovek. A bio je dobar prijatelj.</div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-8518898126946182483.post-80973205739140872372013-01-14T09:47:00.000+01:002013-01-14T10:10:43.485+01:00Nova Godina, Srpska i uz to još Srećna<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Prošlo je skoro dvadeset godina od poslednjeg dočeka "srpske" nove godine na kom sam prisustvovao. Iskren da budem, i onda sam imao problem da se prepustim opštem raspoloženju "ludila i zezanja", ali su tada određene količine alkohola to mogle da reše.</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Sinoć smo se žena i ja sasvim nenadano našli na jednom dočeku. Prijatelj, sa kojim smo se trebali porodično videti, dobio je izmenu u rasporedu i morao je otputovati ranije, pa je jedini termin za druženje sa njim i njegovom ženom, mogao biti upravo sinoćnji. Ajd dobro, važno da se mi ispričamo.</div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Sva sreća, stigli smo malo ranije, pa smo sa dragim ljudima imali malo vremena da se zaista ispričamo, jer kada je grunula ono što zovu muzika, mogli smo samo da igramo pantomime i (baš) gluvih telefona. Pošto je prošlo više od trideset godina kako sam poslednji put igrao te igre, ostatak večeri sam udobno sedeo na svojoj stolici od mahagonija, jeo i posmatrao prisutne.</div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Utisci:</div>
</div>
<div>
<ol style="text-align: left;">
<li style="text-align: justify;">Preterivanje u svemu. Jelu, piću, pušenju, drogiranju, dranju, skakanju, znojenju, glumatanju. Možda najviše u glumatanju.</li>
<li style="text-align: justify;">Muškarci sa viškom progesterona i manjkom dlaka u obrvama, a naročito pevač. Dobro je zvučao za razliku od cica koje su kasnije zgrabile mikrofon.</li>
<li style="text-align: justify;">Pevačice sa nogama do brade i čizmama do pupka. Čim su ušle u salu videlo se da su tu zbog para, doduše bio sam u zabludi oko šifre delatnosti dok nisu počele da skiče u mikrofon.</li>
<li style="text-align: justify;">Od svih koji su se "ludo zabavljali", zaista je uživalo samo par ljudi. Svi ostali su glumili estradne zvezde i emitovali okolini nešto kao: "Vidite kako mi je super, kako se dobro zabavljam." Za njih se celo veče na kraju svede na novi FB status.</li>
</ol>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://images.kurir-info.rs/slika-900x608/alkoholizam-umereno-konzumiranje-alkohola-zurke-1356970419-247971.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="171" src="http://images.kurir-info.rs/slika-900x608/alkoholizam-umereno-konzumiranje-alkohola-zurke-1356970419-247971.jpg" width="320" /></a></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Nekoliko stvari me stvarno iznenadilo:</div>
</div>
</div>
<div>
<ol style="text-align: left;">
<li style="text-align: justify;">Bilo je više ljudi preko 60 nego ispod 40. U jednom trenutku sam pomislio da smo zalutali na sastanak SUBNORa.</li>
<li style="text-align: justify;">Prvo su poskakale žene ovih preko 60. Muzika je krenula da ih vraća u mladost Leblju i Solju, pa Čorbom, pa ranim Zdravkovim radovima. Taman sam očekivao da će na red doći Korni grupa i Siluete, kad udariše po Pinku.</li>
<li style="text-align: justify;">Sve žene ovih preko 60 su znale sve pesme napamet, pri tome ne mislim na Zdravka iz '70 tih, nego na nove Pink "hitove" za koje ja (u svojoj zatucanosti) nisam ni čuo</li>
</ol>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Najjači utisak je bio čestitka pevačice u ponoć, koja kao da je sa šipke sišla, čestita svima "pravoslavnu" novu godinu. Što je mnogo, mnogo je.</div>
<br /></div>
</div>
<div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://opusteno.rs/slike/2011/06/ibica-zurke-nocu-11618/_sp-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="212" src="http://opusteno.rs/slike/2011/06/ibica-zurke-nocu-11618/_sp-1.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Previše, previše foliranja. Konstantan rad na fasadi dok se konstrukcija zanemaruje. Devojčice se trude da izgledaju kao devojke, devojke kao žene, a žene opet kao devojke. Muškarci isto tako. Niko od njih nije zadovoljan onim što jeste i svi bi da budu neko drugi, neko ko je autentičan i ima više prijatelja na fejsu. </div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Jebiga, moji zaključci nisu baš u "prazničnom duhu". Ovo nema nikakve veze sa novom godinom, Srbijom, pravoslavljem, a ponajmanje sa srećom. Ima samo sa nezasitim apetitima i promašenim ciljevima. A opet, siguran sam da se iza ovih isfoliranih fasada kriju divni ljudi. Kako doći do njih?</div>
<br /></div>
<div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://a2.ec-images.myspacecdn.com/images01/1/2d784369958911a5e4e0d4a0710b4149/l.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="251" src="http://a2.ec-images.myspacecdn.com/images01/1/2d784369958911a5e4e0d4a0710b4149/l.jpg" width="320" /></a></div>
<br /></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Sve u svemu jedna velika šarena laža, bajka za decu posle koje ta deca ustaju sa mamurlukom. A od vremena kada sam mogao potpuno da se prepustim takvim bajkama prošlo skoro je četrdeset godina.</div>
</div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/13918872072680167575noreply@blogger.com1