петак, 8. март 2013.

Transakciona analiza u kratkim crtama

ISTORIJAT

        Tokom pedesetih godina dvadesetog veka uočava se nagli razvoj različitih psihoterapijskih škola i pravaca koji su ponikli iz ili kao reakcija na psihoanalizu.
        Erik Bern, psihijatar, sa dugogodišnjom psihoanalitičkom edukacijom prateći tadašnji razvoj nauke i medicine (proučavanja značaja ranih uticaja i afektivnog vezivanja kod dece i životinja, neurologije, neuropsihologije i opšte teorije sistema i komunikacije-kibernetički model), sa željom da promeni uobičajeni način kauč-terapije (kroz slobodno asociranje) formuliše nove koncepte  strukture i dinamike ličnosti, kao i komunikacije medju ljudima.
        Ideal  Berna je bio da stvori vizuelno i imaginativno jasne koncepte koje će ljudi moći sponatno da prihvate i koriste jer će relativno lako shvatiti neke suštinski kompleksne ideje i relacije.
U duhu šezdesetih i opšte društvene liberalizacije rani Transakcioni Analitičari razvijaju svoju terminologiju: koncept ego stanja, transakcija, igara, reket-osećanja, skripta i egzistencijalnih pozicija, pozivajući ljude da obrate pažnju na sebe tokom komunikacije.  Poseban osvrt dat je opisu duplih transakcija, u kojima osoba izražava poruke kako na manifestnom (socijalnom), tako i na latentnom (psihološkom) nivou nesvesna da se time otvaraju mogućnosti za razne obrte i zabune.
        Ubrzo se iz opštih ideja formulišu tri smera koja izrastaju u popularne TA psihoterapijske pravce: klasični, reparenting i redecision. Kako, vreme odmiče uočava se da od navedenih pravaca izrasta niz različitih integracija izmedju postojećih TA ideja i drugih vrsta terapija.
        Od početnih integracija TA modela sa humanisticko-egzistencijalističkim pravcima, geštalt terapijom, psihodramom, telesnom terapijom…, već krajem sedamdesetih se javljaju nove integracije sa  trendovima u okviru psihoanalitičke tradicije (od Kleinianske, ka modernim objekt-relacionim psihoterapijama, Kohutova self-psihologija, zadnjih godina  relaciona psihoanaliza....).
        Postmoderna, donosi uočljiv uticaj konstruktivizma na relativizaciju početnih TA koncepata i svest o subjektivitetu terapeuta, kao i shvatanja psihoterapijskog procesa kao ko-konstruktivnog u svojoj biti. Nagli razvoj neuro-nauka i praćenje ranog razvoja dece utiču da se iznova preispituju bazične postavke i osavremenjuju novim saznanjima.


Transakciona analiza je teorija ličnosti i sistematska psihoterapija ličnog razvoja i izmene ličnosti. Među svim ostalim psihološkim pristupima, ona je izuzetna po dubini teorije i širokom spektru primene.

Kao teorija ličnosti, TA nam daje predstavu o tome kako su ljudi psihološki struktuirani koristeći tročlani model ego-stanja. TA donosi i teoriju komunikacije koja se može proširiti sa interpersonalne komunikacije na analizu sistema i organizacija. TA nam nudi teoriju razvoja deteta. Koncept životnog skripta objašnjava kako naši sadašnji obrasci ponašanja vode poreklo iz detinjstva. TA nam objašnjava kako i zašto možemo, kao odrasli, nastaviti da ponavljamo strategije koje smo razvili u detinjstvu, čak i kada one proizvode rezultate koji su samo-poražavajući ili bolni. Time TA obezbeđuje i teoriju psihopatologije.

U oblastima primene, TA nudi sistem psihoterapije koji može biti korišćen individualno, grupno, u parovima i porodično, kako bi tretirala sve tipove psiholoških poremećaja, od svakodnevnih životnih problema do teških psihoza. TA se takođe koristi u obrazovnim ustavnovama kako bi pomogla nastavnom osoblju i učenicima da ostvare punu komunikaciju i da izbegnu neproduktivne konfrontacije, u obuci rukovodećeg osoblja i u analizi organizacija, a koriste je i socijalni radnici, policija i vlasti za kontrolu uslovnog otpusta iz zatvora, pa i sveštenici. U stvari, TA može biti korišćena u svakoj oblasti u kojoj postoji potreba za razumevanjem pojedinaca, njihovih relacija i komunikacije.