Ako pogledamo nekadašnjeg spartanskog vojnika, možemo videti da je svaki od njih imao iste slabe tačke i da su sve bile sa desne strane. Desnom rukom je vojnik držao mač ili koplje, pa mu je to istovremeno bila i jača strana. Ali ako doleti strela sa te strane, mač nije baš od koristi, a nositi štit sa obe strane bilo bi malo ponižavajuće.
Iz tog razloga je spartanskom vojniku sa desne strane bio potreban drugi spartanski vojnik, koji je štitom štitio svoju levu stranu i desnu stranu vojnika do sebe. Na taj način obe strane vojnika su bile zaštićene, a da se ništa nije gubilo na funkciji ubojitosti. Takva vrsta organizacije se lako transformiše u defanzivnu ili ofanzivnu u zavisnosti od zahteva tržišta to jest konkurencije.
Da ne pomislite da je ovakva situacija idealna pomenuću još jednu stvar: vojnik koji štiti desnu stranu istovremeno smeta, jer se često nalazi na putu mača koji bi da mlati oko sebe. Zato je potrebno razumevanje višeg smisla takve organizacije jer bez njega vojnik istrčava, i u želji da umlati što više mrskih mu neprijatelja obično i sam gine.
