петак, 2. септембар 2011.

Шминкање и такмичење


Одувек је у постојала тежња да се јединка допадне другој јединки, било да се ради о човеку или животињама. У зони преживљавања та потреба је имала свој егзистенцијални значај и увек била је повезана са рађањем потомства. Интересантно је да је код свих животињских врста заступљено украшавање мужјака. Код човека у зони преживљавања исто тако. Међутим код човека који живи у зони комфора, ствари се мењају.

Поставља се питање зашто би се украшавао мужјак ако женка има своје нагоне? Да ли због ње или због других мужјака? Када би пар био сам, не би било потребе за украшавањем. Међутим, конкуренција чини своје и такмичење почиње.

Шта се променило у зони комфора? Зашто су жене преузеле украшавање од мушкараца? Да ли је то због других мушкараца или због других жена? Или због њих самих? Да ли шминкање има везе са психолошким појмом интројекције? Или драјверима Угоди и Буди јак/а?

Да ли због мушкараца маминих синова који су навикли да им мама угађа? Да ли жене саме бирају да се шминкају, или их на то наводи колективни Родитељ?

Да ли је шминкање је junk stroke, који нам пружи тренутно задовољење наших стечених нагона? Да ли је то начин да се побегне од свог слабог ја?


Тачно је, са туђом маском лакше се живи. Али не и аутентично. А овај живот нема репризу.

2 коментара:

  1. Mirko,


    Ovako ja gledam na šminkanje.

    Kada je pra-čovek prvi put zastao da pogleda sunčev izlazak ne zato da bi video da li je svanulo i došlo vreme da ide u lov, već da bi uživao u bojama, uočio je lepotu. Kada je oslikao zidove svoje pećine, pokušao je da stvori lepotu u svojoj okolini. Kada je stavio ogrlicu od kamenčića, poželeo je da se ulepša.

    Danas je sve to daleko odmaklo. Ali suština je ista - čovek uživa u lepoti, simetriji.
    To je lepota koja je spolja vidljiva, ali je povezana sa tzv. unutrašnjom lepotom. Ako je neko u harmoničnom odnosu sa sobom - sa svojim osećanjima, mislima, ona će se odražavati i na njegov spoljašnji izgled i na izgled njegovog okruženja na koje on može da utiče.

    Žene se šminkaju da bi istakle ono što misle da je lepo ili da bi prikrile nešto što im se ne sviđa. U istu svrhu muškarci nose bradu, ili ne, dugu ili kratku kosu. Razlike u načinu ukrašavanja između žena i muškaraca postoje zato što se oni i biološki razlikuju.

    U psihološkom smislu šminkanje kod žena ne mora da bude povezano sa željom za takmičenjem ili da se udovolji drugima. Može biti i to, ali kao i bilo šta drugo(koja je bolja domaćica, majka, supruga).

    Ukoliko se žena ne šminka i izgleda sebi lepo, to je potpuno u redu. Ali ako se žena ne šminka zato što misli da će to biti shvaćeno kao želja za isticanjem ili nešto sl, onda ima problem. Kako je drugi shvataju je stvar tih drugih. Ona, kao ni bilo ko, nije na ovom svetu da bi ispunjavala tuđa očekivanja.

    Pozdrav

    Danijela

    ОдговориИзбриши
  2. Bilo je perioda kad sam se šminkala i kada se nisam šminkala. Sa šminkom se osećam slobodnije. Nekada je samo ruž dovoljan, a nekada je potrebno krečenje. Naravno ima i ekstrema, ali ako nemate problema sa samopouzdanjem, sampoštovanjem i sigurnošću onda je šminka samo jedan divni dodatak našoj lepoti. Uvek kada se krečim, ili je u pitanju situacija kojoj mislim da nisam dorasla, i zbog koje se osećam nesigurno. Prvi put kada sam nedavno išla na promociju jedne knjige, okrečila sam se, ali drugi put sam nanela šminku diskretno, jer sam bila mnogo opuštenija, a na promociju nisam zaista mogla da idem u trenerci, bez šminke i štikli.

    ОдговориИзбриши