среда, 15. јун 2016.

Makeup-less

Ko god da je čuo za rock&roll, teško da ne zna za grupu Black Sabath, a ako zna, onda je sigurno čuo njihovu daleko najpoznatiju pesmu Paranoid.

Kakve veze ima Paranoid i šminkanje?

Interesantna je priča o nastanku te pesme.

Pesma u početku nije ni bila planirana. Kako Gizer Batler, basista grupe u to vreme kaže,  Paranoid je nastao iz potrebe da se popuni tro-minutna praznina na ploči. On je na brzinu napisao stihove, Toni je smislio rif, a Ozi je otpevao čitajući. Sve to je trajalo par sati.

Evo kako je to ispalo:



Postavlja se pitanje: kako je pesma, kojoj su posvetili ubedljivo najmanje vremena, postala njihov ubedljivo najveći uspeh?

Na to pitanje, postoji samo jedan odgovor: Autori nisu bili opterećeni visokim očekivanjima, pa je ono što su napravili bilo jednostavno ono što su osećali u tom trenutku. Nisu se zamarali pitanjima šta će ko da kaže ili koliko će im para pesma doneti, pa zato i nisu imali potrebu da je šminkaju. U toj pesmi oni su prikazali svoje pravo lice, oslobođeno od svakog licemerja javnog nastupa.

Isto je sa ostalim ljudima.

Ako se opterećujemo tuđim mišljenjima, neretko malicioznim, ako se vodimo tuđim vrednostima, neretko sukobljenim, ako se oganičavamo tuđim strahovima, neretko iracionalnim, ako povlađujemo tuđim očekivanjima, neretko sebičnim, za naše delo ostaće nam suštinski samo par procenata uložene energije, a ostalo ćemo potrošiti na adaptiranje zahtevima sa strane. Tako dobijemo vrlo tanak priozvod sa nekoliko slojeva šminke. I čudimo se kako slabo ide prodaja.

Ulepšavanje je uvek povlađivanje tuđim očekivanjima. Poznajem žene koje kažu da se bolje osećaju kada se našminkaju, ali ni jedna od njih ne sedi našminkana kući sama, već se šminkaju isključivo pred druženje sa drugima.

Osnovna podloga za šminku je strah. Strah da nismo dobri takvi kakvi jesmo i da nas drugi neće prihvatiti. Taj strah potrošačka kultura dodatno diže u nebesa (budite vitki, lepi, atraktivni...) jer samo iskompleksirani potrošač je dobar potrošač.

Ako budemo radili uz strah, sve što radimo biće samo dobro našminkano. I time nećemo biti zadovoljni ni mi, a ni drugi.

Zato budite ono što jeste, bez ulepšavanja. Nemojte se kriti iz šminke, poza i manira.

Sve što radite, radite najpre za svoje zadovoljstvo.

I sve što uradite biće hit!

Hey You

Pink Floyd – Hey You

Hey you out there in the cold
Getting lonely getting old
Can you feel me?
Hey you standing in the aisles
With itchy feet and fading smiles
Can you feel me?
Hey you don't help them to bury the light
Don't give in without a fight.

Hey you out there on your own
Sitting naked by the phone
Would you touch me?
Hey you with you ear against the wall
Waiting for someone to call out
Would you touch me?
Hey you, would you help me to carry the stone?
Open your heart, I'm coming home.

But it was only fantasy.
The wall was too high,
As you can see.
No matter how he tried,
He could not break free.
And the worms ate into his brain.

Hey you, out there on the road
Always doing what you're told,
Can you help me?
Hey you, out there beyond the wall,
Breaking bottles in the hall,
Can you help me?
Hey you, don't tell me there's no hope at all
Together we stand, divided we fall.

петак, 15. јануар 2016.

Novosadska priča

Priča o odrastanju, učenju i prilikama, zasnovana na istinitim događajima


Predugo je to trajalo da bi iko nomalan mogao da izdrži. A on je trpeo i izdržavao.

Nisu pomagali razgovori sa učiteljicom, psihologom, roditeljima, školskim policajcem, direktorom. Posle godinu dana su promenili školu, ali su se maltertirnja nastavila. Ponekad bi kući došao bez patika, ponekad bez pantalona. Više puta se upiškio od batina. Kada prođe samo sa modricama to je bio dobar dan.

Čopor, ko i svaki te vrste imao je vođu, a vođa, ko i svaki te vrste, imao je svoje strahove i taj nedostatak lečio surovošću prema drugima.

петак, 18. децембар 2015.

Konkurs za posao

Neki dan upade Mile u ofis (tako zovemo baraku gde pijemo kafu), i onako znojav viknu: Daj brate da primimo nekog, polipsasmo ki graorčići na omorinu! Sedi brate, popij kafu, a ima i uz kafu, namigujem mu ja, zna da nismo popili onu što Aca dono kad se vraćao iz Vinče. Jesi normalan bre, imamo još 700 gajbica jabuka da utovarimo! Znam brate da ima, al kamion kreće sutra uveče, utovarićemo.

Mile odmahuje rukom i ode svojim gajbicama. Nervira ga što smo mi seli da odmorimo. On je od onih što voli da zapne ko vo i da završi pre roka, a onda se oleši od rakije pa ga nema dva dana. Kad dođe posle dva dana ko da je bio u Vrnjačkoj Banji. Prosto se čovek odresetuje, što kaže moj mali.

понедељак, 14. децембар 2015.

Znanje (ni)je roba

Znači opet mi oni moji sa sela šalju radnu snagu, ko da ja štancujem radna mesta, a ne prekidače za šporet.

Kako ti se ovo čita ova tvoja titula: Menadžer čega.... aaa, resursa. Auuuu! Lepo. I nisi došao zato što imaš vezu, nego zato što si završio školovanje na najboljem fakultetu. Lepo, lepo. Mada, što jednom rek'o moj deda, "ne završava se školovanje kad izađeš iz škole, već kad pomisliš da sve znaš." Kod nekih je to svejedno. Ma ne mislim na tebe.

Kažeš rođače da je znanje roba. I ja bi sad verovatno trebao da kupim tu robu i da je platim lepo. Dobro, neću da te ubeđujem, samo razmišljam naglas. Robu možeš da kupiš i da prodaš. Možeš da je uništiš ako ti se ne sviđa. A znanje? E, to je malo komplikovanje rođače. Uz znanje neizbežno ide i dodatak u obliku čoveka.

петак, 20. новембар 2015.

This is Sparta!



Ako pogledamo nekadašnjeg spartanskog vojnika, možemo videti da je svaki od njih imao iste slabe tačke i da su sve bile sa desne strane. Desnom rukom je vojnik držao mač ili koplje, pa mu je to istovremeno bila i jača strana. Ali ako doleti strela sa te strane, mač nije baš od koristi, a nositi štit sa obe strane bilo bi malo ponižavajuće.

Iz tog razloga je spartanskom vojniku sa desne strane bio potreban drugi spartanski vojnik, koji je štitom štitio svoju levu stranu i desnu stranu vojnika do sebe. Na taj način obe strane vojnika su bile zaštićene, a da se ništa nije gubilo na funkciji ubojitosti. Takva vrsta organizacije se lako transformiše u defanzivnu ili ofanzivnu u zavisnosti od zahteva tržišta to jest konkurencije.


Da ne pomislite da je ovakva situacija idealna pomenuću još jednu stvar: vojnik koji štiti desnu stranu istovremeno smeta, jer se često nalazi na putu mača koji bi da mlati oko sebe. Zato je potrebno razumevanje višeg smisla takve organizacije jer bez njega vojnik istrčava, i u želji da umlati što više mrskih mu neprijatelja obično i sam gine. 

недеља, 7. јун 2015.

Take on me

Dugo mi nije bilo jasno kako se jedna pesma zarila u moje pamćenje toliko intenzivno. Nikad je nisam imao snimljenu. Nikad nisam čuo nijednu drugu pesmu te grupe. Nikad nisam slušao sličnu muziku. Ne znam ni šta reči znače. Ali opet, i kada je danas čujem posle trideset godina, obuzme me neopisivo lep, smiren i dubok osećaj spokojstva. 

Radi se o pesmi Take on me, grupe A-ha. Sama grupa je neka šminkerica, daleko od onoga što sam tada i kasnije u životu slušao, poput Flojda, Kičme i Azre. Nedavno sam odgledao spot i tokom gledanja pokušavao da provalim šta me je toliko dotaklo u pesmi. Džaba! U samoj pesmi ništa.

A onda mi pogled pade na radni sto i haos na njemu. Eureka!